Uloga komunikacije u zdravstvu

Bila je tema stručnoga predavanja koje je u povodu Tjedna psihologije 21. veljače u prostoru novogradiške Podružnice Hrvatskog liječničkog zbora održala magistra kliničke psihologije Ljiljana Lukačević.

Okupljene članove Zbora pozdravila je na početku nove kalendarske godine predsjednica dr. Slavica Konjević-Pernar. Zahvalila je novinarima koji su pratili redovite mjesečne sastanke i tematiku koja je, kako je rekla, upravo zahvaljujući medijima bila dostupna široj javnosti. -U protekloj godini održano je osam stručnih predavanja  s aktualnim temama koje su pripremali domaći liječnici i naši gosti, a u  11. mjesecu slijedom kontinuirane odlične suradnje s novogradiškom Podružnicom Hrvatske lige protiv raka njezini su predstavnici pozvali predavače. Pred Božić smo imali jednu zanimljivu i rekla bih gotovo tabu temu „Zamjensko majčinstvo“ koja, na žalost, nije bila baš posjećena.

Ovi redoviti sastanci prilika su i da se progovori o problematici i na relaciji bolnica-obiteljska medicina-domovi zdravlja i to zajedno i rješavamo.

S obzirom da je na snazi bunt pacijenata, a želimo na prijateljskoj razini rješavati odnos liječnik-pacijent, ovo predavanje magistre Lukačević dobro će doći i kao dodatna poduka. Već 21. ožujka uslijedit će novo predavanje i to Ladislava Andrijanića, doktora stomatologije- istaknula je, među ostalim, dr. Slavica Konjević-Pernar.

Ukratko o temi

Analize Ministarstva zdravstva vezane uz zadovoljstvo pacijenata zdravstvenim uslugama i zdravstvenom skrbi ukazuju da se većina pritužbi ili nezadovoljstva odnosi na neprimjerenu ili nedostatnu komunikaciju u zdravstvu. I to je bio razlog, kako je istaknula magistra Lukačević, odabira teme „Uloga komunikacije u zdravstvu“, kojom je također dan doprinos i 12. Tjednu psihologije u RH.

Podsjetila je kako je komunikacija nešto što se može učiti, vježbati, trenirati.

-Ljudi koji su manje vješti u tomu često u samoobrani znaju reći-a, takav sam i ne mogu protiv sebe- ipak svi možemo nešto napraviti i promijeniti nabolje u području komunikacije. I meni je ovom temom cilj potaknuti ljude na razmišljanje što u nadogradnji svojih komunikacijskih vještina još mogu učiniti. Posebno u zdravstvu komunikacija ima doista veliku i važnu ulogu. Kada počinjem predavanje zdravstvenim djelatnicima, a tako i studentima, jer Komunikacijske vještine držim i na Studiju sestrinstva kao asistent na katedri kojoj pripada i taj kolegij, onda ih učim da proučavajući sebe u kontekstu komunikacije u zdravstvu pođu od sebe, ali s one druge strane, odnosno da se stave u poziciju pacijenta, bolesnika, odnosno tražitelja zdravstvene usluge i da se prisjete svih onih lica u bijelim kutama koje vide s one druge strane, da procijene koliko im je bilo ugodno komunicirati, surađivati sa namrgođenim licima, nositi se sa stavovima takvih ljudi, s ljudima koji drže ruke u džepovima,... To govorim jer je neverbalni dio komunikacije iznimno važan, a na njega ljudi zaboravljaju. Vjerujte on čini 93 % uspješnosti komunikacije.

Većina zdravstvenih djelatnika misli da je dostatno pružiti zdravstvenu odnosno medicinsku skrb, dakle znanje koje je veliko i nemjerljivo kada se radi o struci, ali zaborave da ne liječe samo znanjem, nego pristupom bolesniku od verbalnog kontakta koji je zapravo tako jednostavan-rekla je, među ostalim magistra Lukačević.

Obično ljudsko pitanje- kako ste- otvara sva vrata, put do bolesnika, put do srca i o tome je također bilo riječi. Pacijenti kada su bolesni traže i znak pažnje i važno im je kako ih gledamo, je li ih uopće gledamo. Na žalost zatrpani smo suvremenom tehnologijom , na našim stolovima su računala i dužni smo odmah napisati nalaze. Ipak mislim da imamo vremena pogledati čovjeka u oči,  posvetiti mu se da mu tim neverbalnim stavom – kimanjem glave, položajem tijela,... pokažemo da nam je stalo, da slušamo što nam govori. I tom neverbalnom komunikacijom pružamo toplinu koja bolesnom čovjeku itekako treba-naglasila je magistra.

S pozicije Predsjednice Povjerenstva za unutarnji nadzor u Općoj bolnici NG do magistre Ljiljane Lukačević dolaze razne pritužbe, prigovori, ali i pohvale pacijenata.

-Moram priznati da tih prigovora nije bilo puno, odnosno u nekoj značajnoj mjeri koja bi zahtjevala korekciju komunikacije od strane zdravstvenih djelatnika na koje se to odnosilo. Mislim i dalje kako svi imamo još puno prostora da budemo bliži bolesniku. Kada je riječ o pacijentima na bolničkom liječenju često ne razmišljamo da je čovjeku važno zapamtiti ime, važno je zadržati bolesnom čovjeku dostojanstvo, njegov integritet osobe, bez obzira koliko on ima godina i u kakvom je stanju . Također je važno pacijentu reći tko smo mi jer on nas ne mora poznavati. Zaboravljamo komunicirati s bolesnikovom obitelji.  Ako s njima ne uspostavimo dobru komunikaciju onda imamo puno više pacijenata nego toga jednoga, dakle umnažamo pacijente. Nije stvar u tome da se mi samo lijepo i kulturno ophodimo s članovima obitelji nego nam je ona važan partner u liječenju bolesnika, a oni su spremni na partnerstvo. Mjesta za napredak uvijek ima kako u komunikaciji s našim pacijentima, tako i u komunikaciji nas zdravstvenih djelatnika međusobno. Mi smo timovi i zato je važno kako služba funkcionira, ali i kako službe međusobno komuniciraju jer je to iznimno važno i za cjelovitu informaciju koju pacijent zaslužuje. U našoj bolnici komunikacija je uistinu dobra. I mlađe generacije zdravstvenih i nezdravstvenih djelatnika učimo zapravo ljudskosti- istaknula je, među ostalim magistra Ljiljana Lukačević.

UNITAS WebRadio

R Winamp R WMP

R Real R Quik

HAV banner
AEM logo rad nakladnika

Suradnici

TZGNG logo

 baner.romski portal

 UDD logi

LUNA logo

LAG baner