Igor Džambazov: Ja sam boem koji je svoj život posvetio glumi, glazbi i književnosti!

Igor Džambazov je makedonski glumac, pjevač ,kompozitor i pisac.

Autor: Leonora Barišić

Unuk poznatog makedonskog glumca Petre Prličkog, sin glazbenika Aleksandra Džambazova i glumice Anče Džambazove svoju glumačku karijeru započinje u šestoj godini života te se nakon toga karijere samo nižu. Njegovu glazbenu karijeru krasi dvjestotinjak objavljenih pjesama ,a kao književnik radi na objavljivanju svoje šeste knjige.

''DANAŠNJA POPULARNA GLAZBA U MENI NE IZAZIVA APSOLUTNO NIŠTA,TO SU SAMO ZVUCI KOJE PROIZVODE KOMPJUTERI I SOFTVERI. '' 

Koja Vam je Vaša profesija nekako najdraža?

U ovom trenutku to je svakako glazba. Imam svoj blues band s kojim sviram na svim mogućim scenama u Makedoniji. Ljudi to uistinu vole, dolaze i pjevaju moje pjesme zajedno sa mnom iako se radi o nekomercijalnoj glazbi neuobičajenom za ovo podneblje. Publika obožava moje tekstove koji su sve angažiraniji obzirom na to da živim u državi koja svakodnevno hrani moju potrebu za kreativnosti.

 

Današnja popularna glazba u vama izaziva što?

Ne izaziva apsolutno ništa jer to nije glazba, to su samo zvuci koji proizvode kompjuteri i softveri-čast izuzetcima. Ljudi traže sebe u umjetnosti, a ne umjetnost u sebi. Ja sam prestao kupovati ploče kad je izašao The Wall od Pink Floyda. Od tada slušam, komponiram, pišem i sviram samo blues. Možda sam staromodan, ali sam sigurno sretan.

Koje Vam je Vaše omiljeno izdano glazbeno djelo?

Uistinu ne bih znao. Mislim da je to ipak moja pjesma ''Diši duboko'' , koja je na neki način himna svih pripadnika mlađe i srednje generacije. Spomenuo bih i svoju preradu legendarne pjesme ''Hotel California'', koju sam objavio 1999. godine za vrijeme bombardiranja tadašnje Jugoslavije. U tome razdoblju Makedonija je primila preko 350 tisuća izbjeglica s Kosova. Moram nadodati da je spot te pjesme (i dan danas) jedini spot iz Makedonije koji je bio emitiran na CNN-u (ako je to uopće neki uspjeh).

 

''ZA DOBAR STIH NE POSTOJI LOŠ PAPIR!''

Koji je bio osnovni pokretač za pisanje pjesama?

Dobri se stihovi sami pišu. Pusti radio, televiziju, čitaj portale, izađi na ulicu ,sve je vani. Samo upijaš kao spužva. U zadnjoj knjizi sadržani su svi moji stihovi. Oni koje sam pisao za sebe, kao i one koje sam pisao za najveće makedonske pop pjevače. Knjiga počinje mojim aforizmom-''Za dobar stih ne postoji loš papir.''

Omiljena suradnja?

Može se reći da su to gostovanja na koncertima i turnejama najvećih balkanskih zvijezdi koje su nastupale kod nas u Makedoniji. Bio sam specijalni gost Olivera Dragojevića, Kemala Montene, Radeta ŠerbedŽije (s kojim imam i snimljeni duet koji je Rade izdao na svom albumu za vrijeme građanskoga rata u Jugoslaviji). Vrijedi spomenuti i Bajagu, Boru Čorbu te Đorđa Balaševića. To su uspomene koje nikada neću zaboraviti.

 

''NITKO ME NIJE PODRŽAVAO U POČECIMA GLUMAČKE KARIJERE''

Tko je zaslužan za početak Vaše glumačke karijere?

Kratko i jasno -geni. Ja sam unuk velikog makedonskog glumca Petre Prličko. Ljudi iz srednje i starije generacije sigurno se sjećaju njegove uloge u poznatom filmu ''Kapetan Mikula Mali'' ,gdje je igrao glavnu ulogu. Moja mati, njegova kći, Anče Džambazova je također bila glumica. Oni su zaslužni za moju najveću ljubav - glumu.

 
Petre Prličko
Jesu li vas roditelji podržavali u počecima Vaše karijere?

Ni otac, ni majka pa čak ni djed. Oni su me samo htjeli poštedjeti svih onih ružnih stvari koje nosi ova profesija. No, ja u glumi vidim puno ljepših stvari nego ružnih zato ih nisam poslušao, upisao sam akademiju, postao glumac i ne kajem se zbog toga.

''SVAKODNVEVNO DRUŽENJE S MNOGO STARIJIM OSOBAMA, IZOSTANCI IZ ŠKOLE ZBOG SNIMANJA,POROCI KOJI SU DOSTUPNI NA SVAKOM KORAKU I RODITELJI KOJI SU DALEKO OD TEBE…''

Koje je idealno vrijeme da se uplovi u svijet slave? I smatrate li da ste Vi u te vode zaplovili u pravo vrijeme?

To bi svakako trebalo ići prirodnim putem i naravno polako. Ja sam svoj prvi film snimio s 6 godina ''Makedonski dio pakla'' u režiji velikog Vatroslava Mimice, a već poslije samo nekoliko godina igrao sam glavnu ulogu u najpopularnijoj dječjoj TV seriji ''Volsebnoto Samarce'' te tako postao dječja zvijezda još kao tinejdžer. Nakon određenog perioda započinje život koji nimalo ne priliči malom djetetu. Svakodnevno druženje s mnogo starijim osobama, izostanci iz škole zbog snimanja, poroci koji su dostupni na svakom koraku i roditelji koji su daleko od tebe te tako nemaju mogućnost da utječu na tvoj način života.

 

Kao dijete i tinejdžer, jeste li osjećali kao da se i vi morate baviti nečim scenskim, umjetničkim jer se Vaša cijela obitelj time bavi?

Još dok sam snimao prvi film, znao sam da to ne smije prestati. Tamo sam glumio zajedno s najvećim jugo-zvijezdama: Fabijanom Šovagovićem, Milenom Dravić, Pavlom Vujišićem , sa svojim djedom Petrem Prličkom i znao sam da želim biti kao oni.

Postoji li glumačka uloga koje se sramite?

Svakako da postoje uloge kojih se sramiš. One kad je problem bio u tebi, kao i one kod kojih je problem u redatelju, partneru, kazališnom komadu… Najtužnije za glumca je kada je loš u dobroj predstavi, to su zapravo najstresniji trenutci ,posebno kad si mlad. Ponekad uspiješ biti dobar u lošoj predstavi, ali to je samo po sebi apsurdna situacija. Ne možeš biti dobar u nečemu lošem.

Kako ste se odlučili na objavljivanje autobiografske knjige?

Sve su moje knjige autobiografske, to su originalne priče koje su se događale u mom, moram priznati, stvarno turbulentnom životu. Stvarno nisam imao potrebe izmišljati priče kada se upravo sto njih dogodilo meni. Ova knjiga koju sada pišem je prva koja nije autobiografska. Naime, radim knjigu o glumcu koji završava u zatvoru zbog financijske pronevjere, no nakon što izađe iz zatvora shvati da je ondje imao više slobode nego kada je zapravo bio ''na slobodi''. Zvuči poznato?

 

''DAN KADA SAM SKRATIO KOSU ,KOJU SAM PUŠTAO 7 GODINA ,BILA JE GODIŠNJICA SMRTI MOJE MAJKE I OBJAVLJIVANJE PRVE OZBILJNIJE KNJIGE-''GOLI ČOVJEK''''

Trenutak kada ste promijenili vaš imidž, odnosno skratili dugu kosu, označavao je što?

Kosu sam prvi put u životu pustio kada mi je umrla mati i otada je nisam je šišao 7 godina. Dan kada sam ju skratio bila je godišnjica njene smrti za potrebe moje prve ozbiljnije knjige ''Goli čovjek'' . Kratka kosa je značila je novog čovjeka i novi početak. Inače ''Goli čovjek'' je još uvijek moja najprodavanija knjiga, stoga je moja je velika želja da to bude dostupno i čitateljima iz Hrvatske. Povodom toga ću malo zloupotrijebiti ovaj intervju i zamoliti svoju prijateljicu Ivu Radeljević, hrvaticu koja je zavoljela makedonski uz glazbu Toše Proeskog, a naučila čitati makedonski baš iz mojih knjiga, da bude moj hrvatski prevoditelj ''Golog čovjeka''. Iva, reci da.

Od svojih citata izdvojili biste koji i zašto?

''Mržnja bez pokrića nije mana, već dijagnoza. '' Živimo u vremenu mržnje, podijeljenosti, partizacije, a posebno (ono što mene najviše boli) totalnog državnog ignoriranja umjetnika. Ljudi mrze zbog svojih stavova, spremni su na sve kako bi zaštitili svoje ideale, pri tome ne dozvoljavajući drugome da slobodno kaže što misli. To su mediokriteti koji će na onaj svijet sa sobom ponijeti samo svoju ogromnu mržnju.

Za što je u Vašem životu zaslužna slava?

Slavni su Toni Kukoč, Dino Rađa, Goran Ivanišević, Davor Šuker, Luka Modrić, a ja sam, može se reći - popularan. Otvorio sam dušu pred svojim narodom, borio se sa istim ovozemaljskim problemima kao i oni pa sve to priznao i napisao u svojim knjigama. Narod ne voli prevarante. Narod voli one ravne sebi. Zato me i vole vjerojatno. Ali to opet nije slava, to je ljubav.

''OTAC MI JE NAJVEĆI UZOR….ON JE VELIKI UMJETNIK I ČOVJEK S APSOLUTNIM SLUHOM''

 
Aleksandar Džambazov

U kome pronalazite uzor i dan danas?

U svom ocu, Aleksandru Džambazovu. On je kompozitor i dirigent revijskog orkestra Makedonske radio televizije i jedan od stožera makedonske zabavne glazbe. Rekorder je po broju kompozicija na Opatijskom festivalu (ukupno 23). Veliki umjetnik, čovjek s apsolutnim sluhom i nevjerojatnom voljom za životom. Od njega sam naučio najvažnije stvari u svom životu. Danas ima skoro 84 godine, a ja mu želim još najmanje toliko!

''DAN-DANAS SANJAM SAN U KOJEMU SE POJAVLJUJE DJEČAK KOJI TVRDI DA JE MOJ SIN''

Po vama, kakav je život umjetnika?

Umjetnik preživljava, što je sasvim drugo značenje od riječi ŽIVJETI. Umjetnik živi dok stvara,a netko mu to ne dopušta. Umjetnik treba bježati od politike jer u onome trenutku kada postane politički živ, on je umro kao umjetnik, a naposljetku i kao čovjek. Tako je za sada na brdovitu Balkanu.

 

Osjećate li potrebu dokazivati Vaše talenate obzirom da ljudi vole govoriti kako ste sve dobili "na gotovo"?

To govore dušmani, neprijatelji, hejteri. Iako je u mom slučaju njihov broj u rangu statističke griješke, ja sam dokazao da nisu u pravu. Radio sam marljivo, bio sam neizmjerno vrijedan. Posvetio sam najbolje godine svoga života glumi, glazbi i knjigama i bio sam dobar! Publika je isto to mislila. Dobio sam najveće glumačke nagrade, neke od mojih pjesama već su evergreeni, knjige mi se svakoga dana sve više prodaju.

Imate li neostvarenih želja?

Imam, naravno. Nisam imao tu sreću postati ocem, iako sam bio u braku skoro 15 godina. To je taj scenarij života koji jednostavno ne možeš dopisati, promijeniti. Tako je trebalo biti. Ipak, moja nada ne umire, s obzirom na to da sam bio (kao i cijela moja generacija) veoma promiskuitetan mladić, nadobudni boem i dan danas sanjam san u kojemu se pojavljuje dječak koji tvrdi da je moj sin. Snovi se ponekad ostvaruju, zar ne?

''PREŽIVIO SAM NEKOLIKO OPERACIJA, PRESTAO PITI ALKOHOL I POBJEGAO NA JUG MAKEDONIJE ONDJE DOVRŠAVAM SVOJU NOVU KNJIGU''

Što je Vaše najveće postignuće?

Što sam uopće živ, što imam prijatelja u svakom, čak i najzabačenijem, dijelu Makedonije i naravno što još imam istu žar ,volju i ljubav za ovo što radim.

 

Što smatrate najvažnijim u čovjekovu životu?

Zdravlje je na prvom mjestu. Dok smo mladi ne mislimo o njemu, živimo život dan za danom i svom organizmu radimo sve ono najgore, ali onda svakako, nakon određenog vremena počinju problemi. Ja sam već preživio nekoliko operacija, promijenio način života (nadajući se da još nije kasno), prestao piti alkohol i pobjegao na jug Makedonije. Ondje boravim na prelijepom Dojranskom jezeru gdje je najveća koncentracija joda u Europi. Također tu i dovršavam novu knjigu pokušavajući vratiti se u normalu.

Za kraj, što biste poručili mladim ljudima koji se žele baviti poslovima kojima se vi bavite?

Poručio bih im da ga ne započinju ako nisu spremni na žrtvu, samokritičnost, padove i poraze, na hejtere i neprijatelje. Ako sve to progutaju, mogu biti stvarno sretni i ispunjeni ljudi, a onda i umjetnici.

 

Ovaj intervju završavam citatom iz jedne svoje knjige: ''Dobri ljudi završavaju loše u životu, a loši ljudi završavaju još gore.''

UNITAS WebRadio

R Winamp R WMP

R Real R Quik

HAV banner
AEM logo rad nakladnika

Suradnici

TZGNG logo

 baner.romski portal

 UDD logi

LUNA logo

LAG baner