Plesni studio Marine Mihelčić u Grčkoj

Nema gdje nismo bili. Za početak mogu reći da se Plesni Studio Marine Mihelčić za ovo natjecanje pripremao jako dugo i da su svako dijete i roditelji uložili puno truda i vremena. Pa evo da krenem na stvar i cijelu priču.

Mogu reći da sam se kao i svi ostali i sama pripremala za ovo natjecanje, a vježbala sam gdje god sam stigla. Bilo je i lijenih dana kada mi se nije dalo ništa, a kamoli skakati i vježbati na suncu . Kada smo odrađivali treninge, naravno svi su dolazili i trudili se da što bolje odradimo i da naša trenerica Nataša Ledić bude sretna i zadovoljna sa svime što nas je naučila. I tako, nakon svih tih treninga polako se ide u trgovine po sve sokove i grickalice za putovanje.Kupuje se naravno i kava jer svaka mama uz nju dobije i svojih 5 minuta bez galame djeteta.

I približio se 7. srpanj , a stvari još nisu spakovane, no ipak uz kavu sve je lakše i tako stvari polako idu u kofere i vrećice, napitci u hladnjak na zamrzavanje. Napokon svi spakovani i čekaju 20h na autobusnom stajlištu kako bi došli po nas da krenemo. I ispraćaj u našem stilu. Svi su tu da pošalju velike zagrljaje i ogromne puse posebno tate koji nisu putovali s nama. Izgedalo je kao da se rastajemo na ne znam koliko vremena, a ne na tjedan dana, ali nema veze.

Došao je bus,ušli smo, potrpali kofere, sjeli na mjesta i putovanje je počelo. Dok smo putovali kroz noć neki su slušali glazbu na slušalicama,neki su se igrali, bilo je onih koji vole mrak pa uporno gledaju van kroz prozor nastojeći nešto „vidjeti“. A ja sam se pitala što je to zanimljivo u tom mrklom mraku gdje se zapravo ništa ne vidi. Ali u redu, njima se sviđa. Bilo je i onih koji nisu stigli napuniti mobitel kod kuće pa su to činili u busu. S vremena na vrijeme netko zaspe pa ga slikamo kako spava, a poslije se smijemo kakva je faca ispala i svima bude zanimljivo.

Sve granice smo prešli bez ikakvih problema i na svakom stajalištu smo kupovali nešto, eto, da imamo za put , nek' se nađe za svaki slučaj, iako imamo pune kofere slatkiša i svega, ali to nam je daleko i spakovano, a ovo nam je usput. Kada smo prešli granice ostali smo bez interneta i to je bilo toliko strašno da većina nas nije znala što da radi pa smo spavali. Nitko sretniji od roditelja. Nakon 11 sati putovanja stigli smo na odredište u Grčku. Naš hotel „Viktoria“ bio je u mjestu po imenu Paralia i bilo nam je predobro. U jednom trenutku osjećala sam se kao da sam na “bosanskoj pijaci“ koliko je bilo štandova i toliko malih trgovina sa suvenirima i robe za biranje, ma nešto predobro.

Prijava u Hotelu u 13h i 15 min., presvlačenje i ravno buć u more. Suuupeeer!

Drugi dan, utorak 9.srpanj- kao i svaki dan bilo je najvažnije da se sve mame okupe prije negoli se djeca probude i popiju kavu skupa .

Sudjelovali smo na plesnom natjecanju, odnosno „Paralia Dancefest 2019.“ Bio je posebno lijep osjećaj ići u paradi noseći zastavu naše Hrvatske do odredišta. Ples za plesom i eto ti medalja, pehar koji smo osvojili sa grupom, osvojili smo dosta prvih mjesta i naravno bilo je i nekoliko sa drugim i trećim mjestima. Ali Plesni Studio Marine Mihelčić nikada se ne predaje .

Nakon toga svega imali smo zasluženi odmor i uživanje u prekrasnom gradu kojega smo organizirano razgledali, a bilo je tu i kafića u kojima su nas posluživali izuzetno ljubazni i nasmijani ljudi. Uslijedio je slobodan dan kojega smo proveli kupajući se u moru i uživali na plaži. Bez shoppinga u Grčkoj nije moglo proći.

Meni se dogodila „zanimljivost“. Kupala sam se u savršenom moru i uživala, a zatim sam stala na školjku i ozlijedila stopalo. Zbog toga sam slijedeći dan preležala u hotelu sa svojom majkom i najboljim prijateljem i plesnim partnerom Janom koji su mi pravili društvo dok je ostatak Plesnog Studia uživao u razgledavanju Soluna i zabavljao se uz šetnju i shopping. Proslavili su i Irinin rođendan, fotkali se za uspomenu.

Petak, 12. srpanj bio je zadnji dan u Grčkoj pa smo taj dan proveli na piratskom brodu i u vožnji morem gdje smo vidjeli ogromne plave meduze i slavili rođendan moje majke u prekrasnom okružju i zajedništvu. Isprobali smo naravno i skakanje s broda uz ritam „posebne“ glazbe. Zatim smo došli do jedne predobre plaže kojoj stvarno ne znam ime, ali bitno da je bilo vrlo zabavno i igrali smo odbojku, kupali se i skupljali kamenje nazvavši ga vrlo smiješnim nazivima. U povratku večera na brodu uz veselje, šale i smijeh.

Silazak s broda, hotel i ravno na Grčku večer u hotel Yakinthos gdje smo isprobali njihove ukusne poslastice, gledali i uživali u njihovim plesovima, meni jako zanimljivima. Čak su nas i učili te plesove. Vrlo brzo smo sve pohvatali i uživali zajedno plešući.

Povratak u hotel, pakiranje, a sutradan ujutro poslije doručka u bus i pokret za Atenu. Većinu te dionice smo prespavali zbog umora, ali po dolasku u Atenu novo uzbuđenje-razgledanje Akropole. I navečer šetnja do preslatke male plaže gdje je bio mali restoran u kojem možete uživati u pogledu na more uz njihovu glazbu. Sutradan ujutro poslije doručka kupanjac u hotelskom bazenu i oproštaj od Grčke. I na povratku kući bilo je vrlo zabavno jer smo prepričavali sve proživljeno i doživljeno, a nakon nekog vremena sve su glave klonule i utonuli smo u san.

E, da ne zaboravim, proslavili smo i 3 rođendan naše malene Nike na ovom nezaboravnom, predivnom putovanju Plesnog Studia Marine Mihelčić.

Svemu dođe kraj, pa tako i ovom putovanju. Tek što smo otvorili oči, kad mi kod kuće u Novoj Gradiški. Još dugo ćemo ovo prelijepo iskust vo prepričavati drugima, a sigurna sam, pamtiti cijeloga života.

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik

Suradnici

TZGNG logo

 baner.romski portal

 UDD logi

LUNA logo

LAG baner