Istraživanje o vjerskim objekatima SPC-a na području bivših općina Nova Gradišak i Novska

Dr. znanosti Filip Škiljan, povjesničar i znanstveni savjetnik iz Instituta za migracije i narodnosti iz Zagreba već značajan broj godina se bavi istraživanjem nacionalnih manjina, a jedna od njegovih aktualnih tema kojom se nedavno bavio bili su kulturno povjesni spomenici nacionalnih manjina.

Prošle subote 9. studenog u Velikoj gradskoj vijećnici u Novoj Gradiški, na inicijativu Vijeća srpske nacionalne manjine grada Nove Gradiške održao je vrlo zaniljivo i edukativno predavanje na temu: „ Kulturno povijesni spomenici Srpske pravoslavne crkve na području bivše općine Nova Gradiška i bivše općine Novska“. Predavanje je pratilo dvadesetak građana uglavnom srpske nacionalnosti koji su s velikim zanimanjem poslušali niz podataka, od koje neke do sada nisu imali prilike čuti od povjesničara koji su ovu temu godinama pomno istraživali, a podatke provjeravali i temelje ih na činjenicama odnosno dokumentima do koje su pronašli.

Uglednog povjesničara najprije je pozdravio Goran Nogić predsjednik VSNM Nove Gradiške a nakon predavanja podatke istraživanja je komentirao i Ognjen Tendžerić, novogradiški paroh. U raspravi nakon predavanja sudjelovao je i Dušan Nogić predsjednik VSNM Brodsko-posavske županije, ali i nekolicina građana koji su o nekim hramovima SPC-a imali i neke dodatne spoznaje. Dr. Škiljan je u svom jednosatnom predavanju detaljno govorio o više desetaka hramova SPC-a na spomenutom području uz detaljne podatke o tome kada je počela njihova gradnja, što se događalo s njima tijekom povijesti i u kakvom su sada stanju i da li uopće postoje. Više detalja o ovoj temi i sami možete saznati ako „zaguglate“ naziv spomenute teme predavanja na Internetu ili detalje potražite na web-portalu hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa www.hrcak.srce.hr

Iskoristili smo boravak dr. Škiljana u novogradiškom kraju kako bi smo s njim snimili i intervju u kojem nam je više govorio o svom znanstvenom radu ali i budućim istraživanjima.

Što nam možete reći o temi istraživanja koju ste ovom prilikom prezentirali?

„Niz godina sam na terenu prikupljao podatke, obavio brojne razgovore sa uglavnom starijim mještanima koji su se mogli sjetiti nekih detalja a glavninu podataka crpio sam iz odgovarajuće dokumentacije. Riječ je o preko 30 vjerskih hramova od kojih jedan dio danas više ne postoji, ali su sačuvane stare fotografije i nacrti koji svjedoče o tome kako je to nekada izgledalo. Dakle istraživao sam kako su nastajali ali i kako bili devasttirani, obnavljani ili kako su nestajali. Ja se ne bavim samo istraživanjima vezanih samo uz srpsku nacionalnu manjinu nego je obuhvaćam i mnoge druge nacionalne manjine. Ipak posebno me zanimaju povijesni spomenici Srpske pravoslavne crkve pa sam mnoge obišao i o tome je objavljeno nekoliko knjiga odnosno monografija u izdanju Srpskog narodnog vijeća (Kulturno povijesni spomenici Korduna, Kulturno historijski spomenici Banije, Zapadna Slavonija, Moslavina, i Područje Gorskog kotara Ogulinsko-plaščanske zavale). U tim knjigama nisu bili obrađeni samo spomenici SPC-a nego i rimokatolički spomenici, stare utvrde, razna prapovijesna nalazišta. Zapravo su mi svi ti spomenici zajdno bili svojevrsni vodič kroz određeno područje mog istraživanja.“

U prošli petak 8. studenog ove godine u Okučanima je uz prigodnu vjersku svečanost obilježeno 50 godina hrama sv. Dimitrija koji je nedavno uspješno obnovljen, nakon što je nakon rata, od 1995. godine naovamo dugogo godina bio devastiran i neobnovljen. Vi i o tome hramu znate puno, što ste potvrdili i na ovo predavanju?

Prvobitni hram na tom mjestu je sagrađen u 19. stoljeću, potom je tijekom Drgog svjetskog rata uništen, nakon toga u više navrata ga se pokušalo ponovno podići ali to je uspjelo tek 1969. godine kada je završen. Građen je 5 godina kao u to vrijeme moderna građevina. S obzirom da je to u povijesnom smislu vrlo mlada građevina on nije neko posebno povijesno kulturno dobro, pogotovo ako bi smo ga uspoređivali s nekim povijesno daleko značajnijim građevinam koje su građene stotinama godina ranije, recimo onog hrama u Rogoljima i slično. Taj hram u Okučanima je doživio devastaciju tijekom nedavnog rata ali, kako ste i vi sada potvrdili, sada je obnovljen i nastavlja se kvalitetno održavati što je svakako dobro.

Spomenuli ste hram u Rogoljima, a koji bi ste još posebno spomenuli u kontekstu posebne povijesne vrijednosti?

Pa da, taj hram u Rogoljima je uspio preživjeti sve prethodne ratove i na neki način ostati onakav kakav je bio. Takvu sudbinu nisu imali brojni drugi koji su u više navrata, što u ratovima, što prije i poslije njih bili teško devastirani do temelja. Hramovi tako gube svoj kulturni povijesni kontinuitet, ostaju samo, kako ih mi zovemo crkvišta, koja svjedoče kako su nekada tu bili primjerice izuzetno vrijedni i važni sakralni objekti. U svom predavanju detaljno govorim o svakom spomeniku i iznosim detaljne podatke uz pomoću kojih se da razabrati što se zapravo dogodilo, tko je, kada, kako i zašto rušio ili gradio i obnavljao, a jako je važno sve gledati u određenom povijesnom kontekstu odnosno vremenu koje je tada bilo. Svima nam je važno znati tu povijesnu istinu.

Vi ste i i ovdje u našem kraju primjenjivali multidisciplinarni pristup u istraživanjuu raznih nacionalnih manjina, pa se npr. služite podatcima iz arhiva vjesrskih zajednica (podatci o novorođenima, preminulima, krštenima), zatim relevantnim državnim statističkim podatcima ali i nacrtima arhitekata, potom su tu podatci iz evidencija logora tijekom rata, razne odluke državnih službi a tu je i posebno značajan politički kontekst koji je zapravo presuđivao kako ljudim tako i zgradama, crkvama i sl. zar ne?

„Ma vidite ovdje na okučanskom području dr. Dragutin Babić i ja radili smo i terenska istraživanja o životu Bošnjaka nakon nedavnog rata, na staropetrovoselskom području radili smo još dublje istraživanje o životu Poljaka u tom kraju. Predstavnica poljske nacionalne manjine iz Zagreba je financirala i izdavanje jedne knjige o tome koja se zove „Poljaci u Hrvatskoj“. Sjećam se istraživanja u Štivici, Oštrom Vrhu i drugim selima. Imali smo i istraživanje o ljudima iz talijanske manjinske zajednice u okolici Nove Gradiške, zatim smo istraživali život Čeha u staropetrovoselskom kraju i bilo je tu u vašem kraju puno posla koje smo vrlo studiozno obavili na terenu, u raznim uvjetima i godišnjim dobima, a to je uvijek izazov i zapravo ljepota ovog posla jer otkrivate podatke koji vam rasvjetljuju povijesne događaje i činjenice. Pripadnici nacionalnim manjina vremenom se asimiliraju i ne izjašnjavaju se kao pripadnici manjina nego kao pripadnici većinskog naroda. Ovdje u vašoj Brodsko-posavskoj županiji radili smi i istraživanje o Ukrajincima odnosno grko-katoličkim vjernicima kod mjesta Šumeće i u selima uz Savu. Može se reći kako je ovo vaše područje, prostor velikih migracija, gledano kroz niz prethodnih stoljeća pa i prije.

Kako se financiraju ta istraživanja odnosno vaš rad?

Savjet za nacionalne manjine RH uvijek ima interes da tako što radimo, a to financiraju preko manjinskih udruga, a tu su i vijeća i predstavnici nacionalnih manjina i drugi. Jako je važan kapacitet arhivskih fondova, (Hrvatskog državnog arhiva i drugih), je o tome ovisi koliko ćete prikupiti i sublimirati matrijala, npr. da li za malu knjižicu ili veću monografiju.

Gdje se mogu vidjeti vaši znanstveni radovi, pa tako i ovi podatci vezani uz kulturno povijesne spomenike Srpske pravoslavne crkve?

Moji radovi su u velikoj većini slučajeva dostupni na Internetu otkud ih možete preuzeti i čitati i proučavati. Mahom su u PDF obliku. Ja bih i ovom prilikom posebno pohvalio ljude iz lokalnih zajednica koji su nam pomagali tijekom prikupljanja podataka na terenu u brojnim selima i gradovima, kao i onima koji su pisali svoje monografije iako nisu bili profesionalci, odnosno povjesničari. Zahvaljujući svemu tome mi danas možemo o određenoj temi pisati kvalitetne članke i pozivati se na određene provjeren izvore podataka.

Poznajete li rad novogradiške kustosice Vesne Kolić Klikić koja je poput vas istraživala novogradiško i novljansko područje ali kada je riječ o očuvanju kulturne baštine, narodnih nošnji i ostalih materijalnih i nematerijalnih vrijednosti?

Pa svakako da sam upoznat s njenim radom kojeg smatram vrlo vrijednim. Ja i supruga smo čak dobili na poklon njene dvije knjige o kojima vi govorite. To su izvanredne knjige koje otkrivaju ono što je naizgled bilo već zaboravljeno. Sve je manje starih ljudi koji se mogu sjećati određenih događaja. Stil života se nakon Drugog svjetskog rata drastično promijenio a što vrijeme dalje protječe sve su vrijednija svjedočanstva ljudi koji su sada već u poodmaklim godinama i koji nama istraživačima mogu dati prave podatke. Bilo bi dobro da se čuvaju i fonoteke lokalnih i drugih radio stanica, no često je problem i na kakvim medijima se ti podatci čuvaju. Iz kazivanja ljudi o nekadašnjim događajima uvijek se da prepoznati zanimljivih podataka.

Čime se sada trenutno bavite kada je u pitanju vaš znanstveni rad?

Trenutno radim istraživanje o Bošnjacima na području Maljevca i Bogomolje na Kordunu. Oni će imati obljetnicu uspostavljanja ta dva džemata. Ja i Admir efendija Muhić radino na pripremi odgovarajuće publikacije.

AEM banner