Uz Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama

Dan je to, koji se 22. rujna svake godine, obilježava u Hrvatskoj u spomen na tri žene ubijene na zagrebačkom općinskom sudu 22. rujna 1999. godine, kada je tijekom brakorazvodne parnice policajac Mato Oraškić ubio sutkinju Ljiljanu Hvalec, suprugu Gordanu Oraškić i njezinu odvjetnicu Hajru Prohić, a ranio zapisničarku Stanku Cvetković.

 

Datum spomendana odredio je Hrvatski sabor odlukom od 15. listopada 2004. U obrazloženju prijedloga odluke koji je Vlada uputila Saboru navedeno je da se u Hrvatskoj nasilje nad ženama, posebice fizičko, najčešće događa u obiteljskoj zajednici, koja bi trebala biti najsigurnije okruženje. Većina žrtava obiteljskog nasilja osobe su ženskog spola, a počinitelj obiteljskog nasilja najčešće je bračni ili izvanbračni suprug ili bivši suprug, a iza njih slijede otac žrtve ili njezin sin.  

Osnovni cilj Nacionalnog dana jest senzibiliziranje društva na problematiku nasilja nad ženama te slanje jasne poruke da se nasilje ni u kakvom obliku ne tolerira. 

Donesen je i zakonodavni okvir koji potiče društvo i institucije na intenzivno bavljenje ovim problemom te na njihovu međusobnu suradnju i aktivnost.  Nužno je osigurati i dostupnost informacija o mogućnostima zaštite, pomoći i podrške osobama koje doživljavaju takav oblik nasilja. 

Nasilje nad ženama je duboko ukorijenjeno u svim društvenim strukturama te predstavlja jedan od najčešćih oblika kršenja ljudskih prava u cijelome svijetu pa tako i u Republici Hrvatskoj. Činjenica da su žrtve nasilnih ponašanja u obitelji većinom osobe ženskog spola ukazuje na potrebu za stalnim osvješćivanjem javnosti, ali i senzibilizacijom svih stručnjaka i članova društva posebno uzimajući u obzir složenost dinamike nasilja među bliskim osobama.
Svjesni navedenih činjenica, policija kontinuirano radi na podizanju standarda u poduzimanju mjera i radnji u sprečavanju nasilja između bliskih osoba, osobito nasilja nad ženama. Osim preventivnih mjera, policija poseže i za represivnim mehanizmima sadržanih u nacionalnom i međunarodnom zakonodavstvu.
Uz nacionalno kazneno i prekršajno zakonodavstvo, za pružanje potpore i zaštite ženama koje su žrtve kažnjivih ponašanja posebno su važne odredbe  Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji tzv. Istanbulska konvencija, koja je u Republici Hrvatskoj na snagu stupila 1. listopada 2018. godine.

Unatoč svim preventivnim i represivnim mehanizmima, nasilje nad ženama i dalje je prisutno u našem društvu, a što je vidljivo iz statističkih pokazatelja koje u cilju praćenja stanja i kretanja pojave ove vrste kažnjivih radnji prikuplja  Ministarstvo unutarnjih poslova.
U prvih osam mjeseci 2019. godine od ukupno 8 ubojstava počinjenih između bliskih osoba, njih 4, odnosno 50 % počinjeno na štetu osoba ženskog spola, a što je manje za 20 %  u odnosu na isto razdoblje prethodne godine kada je ubijeno 5 osoba ženskog spola u bliskim odnosima.
U posljednjih šest godina bilježili smo kontinuirani pad broja prijavljenih prekršaja nasilja u obitelji, međutim postignutom senzibilizacijom javnosti za problem nasilja u obitelji i intenzivnom aktivnošću u prvih osam mjeseci ove godine bilježimo 4.478  žena žrtava prekršaja nasilja u obitelji, što je u odnosu na isto razdoblje prošle godine povećanje za 7,7 %. Dodatnim edukacijama postigli smo da policijski službenici teže oblike nasilja u pravilu procesuiraju kroz kaznenu, a ne prekršajnu proceduru. Naime,  tijekom prvih osam mjeseci 2018. godine zabilježili smo 497 kaznenih djela Nasilje u obitelji, dok je taj broj u istom razdoblju ove godine 703 kaznena djela, a od kojih je njih 635 počinjeno na štetu žena. U odnosu na isto razdoblje prošle godine bilježimo porast broja kaznenih djela nasilja u obitelji za 39%.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova RH Višnja Ljubičić uoči ovogodišnjega 22. rujna je usporedila broj kaznenih djela s prekršajnim djelima, kojih u Hrvatskoj godišnje ima više od 10 tisuća.

- Između prekršajnog i kaznenog djela obiteljskog nasilja ne postoji jasna distinkcija. Kroz 1200 presuda koje smo analizirali, prekršajnih i kaznenih djela, vidjeli smo da je zaista teško iščitati jednu ujednačenu sudsku praksu. Kroz nove izmjene kaznenog zakona i prekršajnih odredbi Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, tjelesno nasilje izuzeto je iz prekršajnih djela. Mislimo da će kroz praksu doći do nekih pomaka rekla je.

Pravobraniteljica smatra i kako pitanje rješavanja obiteljskog nasilja nije jednodimenzionalno, te ukazala na nužnost uspostavljanja protokola postupanja svih sudionika u postupku zaštite od obiteljskog nasilja. Zakonske izmjene, istaknula je, samo su jedna sfera rješavanja obiteljskog nasilja. Napomenula je da, uz zakone, postoje i drugi vidovi zaštite i pružanja pomoći, poput psihološke podrške, skloništa te besplatne pravne pomoći.Ocijenila je da za takav vid zaštite, većinu sredstava iz proračuna osigurava država. 

Ono što je svakako potrebno je veće financijsko sudjelovanje lokalnih samouprava.

Povjerenstvo za ravnopravnost spolova Grada Nova Gradiška

Kao što je poznato, na razini Grada djeluje Povjerenstvo za ravnopravnost spolova, a u povodu ovogodišnjega Nacionalnoga dana borbe protiv nasilja nad ženama dr. Ljepša Rakas Vujčić, predsjednica Povjerenstva, među ostalim, nam je rekla:

-Govoriti o problematici nasilja nad ženama nikada nije previše jer koliko god govorili, pisali, koliko god bilo pozitivnih zakonskih regulativa, usvojena Istambulska konvencija, na žalost i dalje smo svjesni i svjedočimo kako je nasilje nad ženama prisutno. I to različiti oblici nasilja, bilo da se radi o fizičkom nasilju gdje žene trpe batine ili druge vidove fizičkog nasilja, seksualno zlostavljanje,.... O fizičkom se nasilju nad ženama više govori u medijima, a žrtve ga više prijavljuju nego druge oblike jer je vidljivo i lakše ga je dokazati, a i društvo je više senzibilizirano i osjetljivo na takvu vrstu nasilja. Međutim sve je više socijoekonomskog i psihološkog nasilja koje je vrlo teško dokazati i žene se teže odlučuju prijaviti ga.

Zato i svaka tribina, konferencija na kojoj se o ovoj temi govori pridonosi osnaživanju žena i ohrabrivanju da nasilnika i nasilje u obitelji ili na radnom mjestu prijave. 

Ovo je i poruka institucijama da doista žrtve nasilja ozbiljno shvaćaju i da, kad se žena i odluči prijaviti takav čin, onda ne bude-to je tako u obiteljima i braku ili da se taj nasilnik nakon jednog razgovora pusti kući.

Doista treba razumjeti žene što se teže odlučuju prijaviti nasilnika jer oni nisu tamo neki nepoznati ljudi. Uglavnom se radi o životom partneru i najbližim članovima obitelji, kolegama iz škole, na poslu primjerice i jako je teško to i dokazati i prijaviti. Sama žrtva emotivno je vezana za takve osobe, možda i ekonomski ovisi o partneru, boji se prijavit nasilje na poslu u strahu od gubitka radnog mjesta, a tu je i strah za druge članove obitelji, pa i sram.Također se žrtva boji i nerazumijevanja, nema kamo otići. Ipak nitko ne zaslužuje biti žrtvom nasilja i treba žene osnaživati i ohrabrivati da nasilnika i nasilje prijave- istaknula je dr. Ljepša Rakas Vujčić i još jedanput apelirala na institucije kojima se žene obraćaju za pomoć da ih shvate ozbiljno, ali i zaštite od stigmatizacije.

AEM banner 

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik

Openradio banner

HAV banner

Suradnici

 Logo  TZ GNG 1

 baner.romski portal

 UDD logi

LUNA logo

LAG baner