Razgovor uz kavu - Roberta Kljenak

Ovo vrijeme baš i nije vrijeme za velika druženja pa smo na jedan neobavezni razgovor uz kavu ,,priveli'' Robertu Kljenak.

Autoricu knjige ,, Oteti od zaborava 91 heroj Domovinskog rata'' i ovom prilikom smo razgovarali o svemu, a najmanje o njenom spisateljskom radu. Upoznajte samozatajnu Robertu u malo drugačijem svjetlu kroz ovaj zabavan i neobavezan razgovor uz virtualnu kavu:

NGB: Pozdrav, jesi li više za kavu, čaj ili nešto treće?
Ola, hvala na pozivu u virtualni kafić „Buntovnici“ u koji se, zbog samoga naziva, a i tvoga sjajnoga pera, uvijek rado odazovem. Moram priznati da kavu ne pijem nikada, tako da sam u ovo rano jutro definitivno za domaći čaj od kamilice, matičnjaka ili mente s puno meda i malo limuna, a kasnije, ako se čika konobar zezne pa umjesto druge runde čaja donese čvarke, možemo ih zaliti pivom.

NGB: Kakva studentica si bila i sjećaš li se nekog svog nestašluka iz tih dana?
Studirala sam paralelno dva smjera koja sam završila s izvrsnim uspjehom zbog čega sam dobila Dekanovu nagradu za najbolje studente. Nestašluka ima i danas pa se ne moram vraćati u tu daleku prošlost...

NGB: Koju glazbu najčešće slušaš kad si sretna, a koju kad si tužna?
Najviše volim slušati Prljavo kazalište, Crvenu jabuku, Opću Opasnost, Magazin, Thompsona, Mate Bulića, Juru Stublića, Nenu Belana, Olivera Dragojevića, Dragana Lukića Luky-a, Petra Grašu, Željka Bebeka, Boris Novkovića, Zlatana Stipišića - Gibonnia, Tihu Orlića, Đani Maršana, Mineu, Hari Mata Harija, Najbolje hrvatske tamburaše, Bryan Adamsa, Bon Jovia, Guns N' Roses, Scorpions, AC/DC, Nazareth, Aerosmith, Metallicu, Linkin Park, Eminema itd. jer bi ih mogla još puno nabrojati…
Što se tiče pjesama, slušam one koje me u određenom trenutku zbog nekog razloga „dirnu“ i moram priznati da koliko jako obožavam slušati meni dragu i uhu ugodnu glazbu, toliko jako i ne podnosim onu koja mi se ne sviđa.
Kad se nađem na nekom mjestu u kojem je netko pustio frekvencije, vibracije i tonove glazbe koji meni ne odgovaraju, odmah se izoliram jer je znanstveno dokazano da glazba djeluje na naš imuni sistem preko naših emocija.

NGB: Gledaš li televiziju i koji ti je najbolji film koji se pušta u ovo božićno vrijeme?
Televizijski program gledam samo kada su u pitanju utakmice u kojima igra Hrvatska te kada se prikazuje neki filmski klasik, dobar dokumentarac ili kviz. Ostali sadržaj ne smatram stimulativnim za mozak, stoga je televizor kod mene ugašen. Držim da je mozak rezultat onoga s čime ga „zalijevamo“, a svoj ne želim zatrpavati sadržajem kakav se već dugi niz godina prikazuje na toj „kutiji“ koja prezentira gluposti.

Od Božićnih filmova preferiram one čija se radnja vrti oko pravoga značenja Božića, odnosno, one u kojima se slavi rođenje Isusa Krista, a ne one u kojima se prikazuje Djed Mraz, a da ne kažem i pijani Djed Mraz jer ima i takvih, što po meni ne predstavlja Božić, nego dokoličarenje koje se sve više ukorijenilo u moderno društvo koje ne drži do tradicije, nego do kiča.
Svakako bih čitateljima preporučila filmove kao što su Ben-Hur iz 1959., Jesus of Nazareth iz 1977., Life of Brian iz 1979., te Pasija iz 2004. godine.

NGB: Koju knjigu si zadnju pročitala i o čemu se radi u njoj?
Knjiga ceste
od Roberta Koletića je zadnja knjiga koju sam pročitala (hvala Oziju što mi ju je posudio), a ona govori o hrabrosti, odvažnosti i srčanosti hrvatskoga motorista koji je odlučio slijediti svoje snove i proputovati „svijet“ s motorom. U ovo vrijeme čitam knjigu „Tvoj život počinje kada shvatiš da imaš samo jedan“ od Raphaelle Giordano koja govori o emotivnim poremećajima kao pošastima modernoga doba. Inače sam jako radoznala i sve me zanima, što je i razlog zašto volim čitati, stoga se trudim svaki mjesec pročitati najmanje jednu knjigu.

NGB: Jesi li dnevni ili noćni tip?
Budim se oko šest ujutro, tako da sam jutarnji tip jer mi je jutro najdraži dio dana i tada sam najviše produktivna. Volim mir i tišinu, a u to su doba tišina i mir najsenzibilniji.

NGB: Što te opušta, imaš li neke rituale kojima se opustiš?
Opušta me kreativni rad kao što je pisanje, slikanje i izrađivanje raznih stvarčica, treniranje u teretani, hodanje, vožnja biciklom, rolanje, plivanje, ležanje na suncu, čitanje knjiga, odlazak u šumu i prirodu općenito, kartanje bele, igranje bilijara te slušanje glazbe, izolacija od drugih i boravak u tišini, a također i miris tamjana koji svakodnevno upalim u spavaćoj sobi poslijepodne ili prije spavanja.

NGB: Vjeruješ li u teorije zavjere i koju zadnju teoriju zavjere si čula?
Vjerujem samo svojoj intuiciji.

NGB: Znaš li kuhati i što najbolje kuhaš?
To moraš pitati one koji su jeli ono što sam skuhala...

NGB: Kad bi trebala izdvojiti jednu dekadu, u koje vrijeme bi živjela i zbog čega?
Živjela bi sadašnjoj jer sam u prošlim dekadama već živjela u drugom tijelu. Smatram da sam se s razlogom vratila na Zemlju baš u ovo doba i da ništa i nikada nije slučajno.

NGB: Što je, po tvom mišljenju, najvažnije: sreća, ljubav ili novac? Zašto?
Krenut ću s eliminiranjem. Novac me ne usrećuje i on mi je od svega navedenoga najmanje važan jer nisam materijalni, nego duhovni tip osobe. Ako si čitala knjigu: „Knjiga radosti“ od Dalaj Lame i nadbiskupa Tutua, znaš da je sreća kratkoročna i ona traje dok npr. jedemo sladoled ili palačinke s Nutellom, a kasnije se, brzinom svjetlosti, vraćamo u prethodno stanje, tako da mi je ljubav od navedenoga najvažnija.

NGB: Koja životinja ti je najbolja?
Najbolje životinje su mi bubamare: tako su me u jednom mom društvu i zvali, vukovi zbog njihove intuicije, misterioznosti, inteligencije, privrženosti, odanosti, te zato što ne plešu u cirkusu da bi zabavljali druge nego se suočavaju s okolnostima, orlovi zbog slobode, fokusiranosti, planiranja i autoriteta na nebu, labudovi zato što ujedinjuju vodu i zrak i kornjače zato što simboliziraju mir, nikada nisu nervozne i uvijek staloženo idu naprijed.

NGB: Koji lik iz crtića je obilježio tvoje djetinjstvo?
Više sam voljela bajke nego crtiće tako da mi je djetinjstvo obilježio labud jer sam ni sama ne znam koliko puta pogledala bajku „Labuđa princeza“.

NGB: Imaju li žene i muškarci jednaka prava danas?
Nemaju. Žene su još uvijek podređene muškarcima zato što muškarcima nedostaje hrabrosti priznati da su žene jednako sposobne obnašati određene funkcije i donositi određene odluke kao i oni i zato što ženama nedostaje borbenosti, hrabrosti i odvažnosti kako bi ostvarile svoje ciljeve.

NGB: Navedi nam jedan događaj za koji misliš da je obilježio tvoje odrastanje.
Svi se žure odrasti, a odrasti znači upasti u zamku. Za sebe mogu reći da još uvijek nisam odrasla i nadam se da nikada ni neću, tako da je upravo ova spoznaja obilježila moje sazrijevanje.

AEM banner

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik

Openradio banner

HAV banner

Suradnici

 Logo  TZ GNG 1

 baner.romski portal

 UDD logi

LUNA logo

LAG baner