Jedinstvena, nesebična inicijativa roditelja „Jabučica“ (foto)

Netko samo treba prvi povući...a onda  krene plima dobrote.

nesebična inicijativa roditelja  „Jabučica“

Iako izreka kaže kako se male stvari rade s velikim srcem, ništa u ovoj priči nije malo. Jer, iako smo ih skloni nazivati svojim najvećim blagom, razlogom zbog kojeg živimo, istovremeno vrlo smo rijetko spremni, bez nagovora ili naknade, samoinicijativno, vođeni isključivo dobrom voljom i ljudskošću, za svoje, (jer svi su oni naši), klinci, nešto i napraviti.

Roditelji polaznika vrtićke skupine „Jabučica“, svojim su potezom  dokazali, kako ništa nije nemoguće, kad je dobre volje i još boljeg cilja.

nesebična inicijativa roditelja  „Jabučica“

Od kako se grad s pravom ponosi novim, suvremeno opremljenim i uređenim Dječjim vrtićem „Radost“, onaj kojega su Novogradiščani do nedavno zvali „novim“, ni kriv ni dužan, pao je u drugi plan i odjednom postao manje novi.Godine na ramenima i pređeni kilometri u nogama, uključujući i nebrojene, uspješno odgojene generacije klinaca, posebno su ostavili traga na prostoriji u kojoj danas stanuju „Jabučice“, skupina znatiželjnih petogodišnjaka koje vode odgojiteljice Marijana Matijašević i Romana Markolović. Gledajući, iz dana u dan, derutan prostor u kojemu ostavljaju svoja mala zlata, nekolicina roditelja, na inicijativuIve Sertić Samac i Aleksandre Berić, odlučili su stvari promijeniti. I vrlo brzo, dobrom idejom i entuzijazmom, zarazili i ostale.Priča je službeno počela, vrlo simbolično, oko Božića, baš u vrijeme kada smo, više nego li u ostatku godine, svjesni značaja one stare kako je „dobro činiti dobro“, prodajom kolača za koje su se, naravno, pobrinule mame Jabučica, ali i što je posebno nesebično i hvale vrijedno, i sugrađani koji su, iako nisu roditelji vrtićaraca,imali potrebu pomoći. Uslijedila je prodaja nakita, a onda su se odazvali i vlasnici lokalnih Obiteljsko poljoprivrednih gospodarstava i nekolicina poduzetnika, i vrlo brzo, skupljena je svota postala dovoljna da se nešto ozbiljno s njom i napravi. Uslijedio je onaj, tradicionalno muški ( iako bi i mame, sigurna sam, da ih se, kojim slučajem, pitalo, odradile to za pet) posao gletanja, gipsanja, krečenja, bojanja, ali i završnog ukrašavanja zidova za koji su se, bez trenutka odmora, tijekom četiri dana, i bez ikakve naknade, pobrinuli Stjepan Lukačević i Damir Dautović u društvu dvojice tata-Tomislava Turkalja i Dinka Ivaniševića. Kada je prostorija Jabučica preko noći dobila novo ruho i pretvorila se u malo dječje carstvo, još je ostalo dovoljno novca za nabavu namještaja, igračaka, sportske grede, malog stepera (trenutno omiljenog rekvizita svim vrtićarcima, iako su Jabučice, formalni vlasnici?!) i nekoliko strunjača, koje će svoje mjesto naći u sportskoj dvorani Dječjeg vrtića.

nesebična inicijativa roditelja  „Jabučica“

Sanjati dječje snove ispod šarenog zidnog stabla sada je puno ugodnije, što su, vrlo brzo primijetili i roditelji ostalih vrtićkih skupina, i počeli ozbiljno mozgati o nekoj sličnoj akciji. I koliko god se činila jednostavna, priča je ovo o kakvima smo do sada samo čitali.Jer, riječ je o prvoj ovakvoj inicijativi u našem gradu i zasigurno prvoj u dječjem vrtiću, kaže ravnateljica Vera Trobić, ponosna na roditelje Jabučica, ali i nekolicinu onih koji su prepoznali vrijednost akcije i značaj ulaganja u djecu. Uostalom, jedina je to vrsta ulaganja čiju isplativost možete vrlo brzo vidjeti i zasigurno, kakva nam god ekonomski bremenita vremena stizala, neupitno profitirati.Prvi pokušaj pokazao se i više nego uspješnim. Na sreću, jer prostorija vrtića u koje tek treba donijeti nove boje, ima još. Stoga, promislite. Ustvari, nemojte uopće misliti , samo djelujte nesebično, i iz srca.. A, onda zasučite rukave. I budite sigurni, kako ćete bez problema pronaći ekipu istomišljenika. Netko samo treba prvi povući...a onda, vrlo brzo, krene plima dobrote.