„Dostojanstven završetak života“-stručno predavanje o palijativnoj medicini u organizaciji novogradiških volontera

Iako se različite kulture na različite načine odnose prema svojim najstarijim pojedincima, ali i onima neizlječivo bolesnima, smatrajući ih, ponegdje, teretom zajednice, ali i posebno cjenjenima zbog mudrosti i stečenog životnog iskustva, način na koji se kao zajednica odnosimo prema svojim starijima i teško bolesnima, puno govori o našem civilizacijskom i evolucijskom napretku. S druge strane, istovremeno s napretkom znanosti i medicine, životni se vijek značajno produljio u posljednjih 20-ak godina, i nije rijetko, posebno u visoko razvijenim zemljama, pronaći i značajan broj vitalnih i zdravih stogodišnjaka. Iako je globalna starost stanovništva veliki izazov za demografe i sociologe, ali i čitava novootkrivena marketinška niša ( Japan, tako, na primjer, kao država s neke druge planete, posljednjih godina svojim najstarijim stanovnicima na sve moguće načine izlazi u susret, pretvarajući čitave gradove u oaze namijenjene pripadnicima treće životne dobi) , starenje populacije svakodnevno otvara niz novih ekonomskih, filozofskih i medicinskih problema i pitanja.

 Istovremeno s napretkom medicine i sve većim brojem preživjelih od onkoloških i drugih, do nedavno gotovo neizlječivih bolesti, u drugoj polovici 20.stoljeća, naglo se počela razvijati i nova grana medicine čiji je cilj poboljšati kvalitetu života teško oboljelih i neizlječivih bolesnika, kao i pacijenata najstarije životne dobi. Riječ je o palijativnoj medicini, grani medicine koja je u Hrvatskoj tek, u svojoj početnoj fazi i koja bi ,prema nacionalnom strateškom planu, do kraja 2016. godine, trebala zaživjeti u svim bolnicama, uz stvaranje mreže palijativne skrbi financirane od HZZO-a, ali i donošenje posebnih strateških planova  za dječju palijativnu skrb, kao i za palijativnu skrb u psihijatrijskim ustanovama. Obzirom na činjenicu kako tijekom prethodnih 20-ak godina službeni zdravstveni sustav nije poznavao palijativnu skrb, brigu oko bolesnika vodili su uglavnom volonteri i stručnjaci okupljeni u specijalizirane udruge. Zbog neznanja i nedovoljno informacija, palijativna se skrb vrlo često pogrešno povezuje samo sa starijim bolesnicima, iako od teških i neizlječivih bolesti obolijevaju i umiru ljudi različite dobi, a, u posljednje vrijeme, na žalost i sve više djece.Osim toga, valja i osvijestiti kako se palijativna skrb ne odnosi samo na posljednje dane života, jer, nerijetko je pacijentu potrebna mjesecima, pa i godinama.

U svakom slučaju, riječ je o sveobuhvatnoj zdravstvenoj, psihološkoj, socijalnoj i duhovnoj pomoći s ciljem pružanja potrebne njege bolesnicima s neizlječivim, kao i bolestima koje značajno skraćuju životni vijek, pri čemu je prioritet olakšati bol, te bolesniku, ali i članovima njegove obitelji, na sve načine podići kvalitetu života-od razdoblja postavljanja dijagnoze do razdoblja žalovanja nakon smrti bolesnika.Slikovito rečeno-riječ je o grani medicine koju možemo opisati kroz četiri osnovna pojma-autonomija,dostojanstvo, kvaliteta života i komunikacija.Osim iznimno zahtjevne psihičke i emotivne dimenzije, jer liječnici su ovdje svakodnevno u doticaju s bolesnicima u terminalnoj fazi bolesti, kvalitetnu palijativnu skrb može provoditi samo multifunkcionalan tim sastavljen od educoranih liječnika, medicinskih sestara, fizioterapeuta, psihologa, socijalnih radnika, duhovnika, volontera i stručnjak raznih drugih profila.

Oblik je to skrbi koji je bolesniku potreban dok je kod kuće, u bolnici ili u domu za starije i nemoćne, kao pilot projekt od nedavno uveden u nekoliko nacionalnih Domova zdravlja na razini primarne zdravstvene zaštite. Međutim, s obzirom na gotovo 46 tisuća pacijenata koliko ih u ovom trenutku u Hrvatskoj treba palijativnu skrb, riječ je o neznatnim kapacitetima, zbog čega bi svaka opća ili klinička bolnica, kao i klinički bolnički centri trebali organizirati tim, službu ili ambulantu palijativne medicine. Jer, takvu vrstu pomoći, kaže struka, mogu tražiti svi oni bolesnici čija je bolest u fazi kada medicina više ne može pomoći pri ozdravljenju, kao i članovi obitelji teško oboljelog, ali i zdravstveni radnici ili volonteri koji se svakodnevno susreću s terminalno oboljelim pacijentima. Uz pojedinačne primjere pilot projekata, Centar za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je u ovom trenutku glavno akademsko središte za edukacije stručnjaka i laika, kao iznimno kvalitetne , gotovo ogledne primjerke palijativne skrbi na ovim prostorima ,stručnjaci navode ustanovu za palijativnu skrb u Rijeci i bolnicu „Svetog Rafaela“ na Strmcu, prvu specijaliziranu bolnicu za palijativu otvorenu u Hrvatskoj.

Priliku da se upoznate s palijativnom skrbi, brojnim izazovima i kontroverzama koje je prate, poput, recimo, eutanazije, ubojstva iz milosrađa, ali i neophodnom psihološkom pomoći i pristupu bolesniku, kao i članovima njegove obitelji, nude vam novogradiški volonteri, pozivajući vas na stručnu tribinu pod nazivom „Dostojanstven  završetak života“.Tribina je najavljena za četvrtak, 11.veljače, uz Svjetski dan bolesnika, u 18 sati,  a stručno predavanje tom će prilikom održati dr.Maristela Šakić, specijalist psihijatar u Bolnici „Sveti Rafael“, Strmac .