"GLAVOM KROZ ZID" Ciklus radijskih emisija

Ciklus emisija koju ostvarujemo financijskim sredstvima Fonda za poticanje pluralizma  i raznovrsnosti elektroničkih medija Vijeća za elektroničke medije RH.

NGB   Glavom kroz zid 2019

Tema ovog ciklusa emisija nam je Poticanje razvoja svijesti o ravnopravnosti spolova i drugih najviših vrednota Ustavnog poretka.  Ostala tematika ovog ciklusa emisija će obrađivati teme poput Ostvarivanja prava građana na javno informiranje; Podizanje svijesti javnosti o sposobnostima i doprinosu osoba s invaliditetom kao i promicanje i poštovanje njihovih prava i dostojanstva, uključujući borbu protiv stereotipa, predrasuda i štetnih postupaka prema osobama s invaliditetom; potom razvoj medijske pismenosti kao i promocija zdravlja i poticanje zdravstvene kulture.

Donosimo edukativne, kao i sadržaje kojima promoviramo vrijednosti kao što su uvažavanje različitosti i tolerancije, rušenje  prisutnih stereotipa i predrasuda, suzbijanje diskriminacije po osnovi spola, bračnog i obiteljskog statusa. Također podsjećamo i na sve ono što su žene kroz povijest učinile za svoja, ali i ljudska prava u cjelini.

Emisije premijerno emitiramo Utorkom od 14:00 sati

Emisiju uređuje i vodi Kristina Piccolo.

4. GLAVOM KROZ ZID- 25.6.2019.

Osobe koje nemaju nikakvih zdravstvenih teškoća,  u pravilu, sve što im se svakodnevno događa, što mogu napraviti, uzimaju zdravo za gotovo. Kada se dogodi problem nerijetko se ne snalaze, a kada ga i riješe uz nečiju pomoć brzo ga i zaboravljaju. Jeste li se ikada upitali kako se sa svakodnevnim izazovima suočavaju i nose osobe s invaliditetom? Kako su one prihvatile svoje stanje, čime se bave, što ih veseli?  

Osobe s bilo kojim oblikom invaliditeta ravnopravni su članovi naše zajednice. Mogu raditi, baviti se različitim hobijima, kuhati, baviti se sportom. I vjerujte, najmanje spominju teškoće i prepreke. I baš je to bio razlog što smo odlučili u današnjoj emisiji GLAVOM KROZ ZID ugostiti dvije mlade žene koje unatoč invaliditetu postižu vrhunske rezultate, vedre su, ne priznaju riječ-ODUSTAJEM. Najvažnije je biti uporan, strpljiv, vrijedan, vjerovati i rezultati ne izostaju. Niti jedan hendikep u tom slučaju vas ne može zaustaviti.

Naša prva gošća u emisiji bila je 19-ogodišnja Valentina Ivanišević iz Nove Gradiške. Godine 2008. bila je žrtva prometne nesreće koju je uzrokovao vozač u alkoholiziraom stanju. Tada je završavala prvi razred. Uz strašan šok kojega je doživjela, na žalost, ozlijeđena je i gotovo do kraja puberteta je trpjela bolove u ruci koju nije mogla ispraviti. Uz to javile su se i druge teškoće zbog kojih je teže učila, teže pamtila. Bila je povučena i uplašena, nije baš nailazila na razumijevanje svojih vršnjaka, ali podršku je imala u obitelji, majci, ocu, sestrama i bratu. Bilo je trenutaka kada je Valentina željela od svega odustati, ali ipak, kako nam je rekla, uz potporu svojih dragih, pronašla bi novu snagu i „gurala“ dalje.

Kako bi olakšali život, odrastanje i sazrijevanje, ali i prihvaćanje same sebe Valentini su pomagali i njezini učitelji u osnovnoj i srednjoj školi, ali i profesorica Ljiljana Lukačević, magistra psihologije koja joj je pružala stalnu potporu i profesionalnu i ljudsku kako bi naša sugovornica stekla samopouzdanje i hrabro se suočavala sa svojim problemima te ih naučila prevladati. Kada je otkrila ples, članica je Plesnog studija Marine Mihelčić, otvorio se Valentini novi svijet u kojemu je, uz veliko razumijevanje svojih trenerica, rasla u umjetničkom smislu. I pokretom, unatoč tomu što ruku, niti prste, nije mogla ispružiti, izražavala je sve svoje osjećaje i snove.I uvijek je bila svoja. Nizali su se veliki uspjesi na svim razinama do europskih i svjetskih. U umjetničkom odrastanju i trajanju, veliku ulogu odigrala je i Valentinina majka koja nije žalila vremena ni truda podržati ju i uvijek je bila uz nju.

Valentina Ivanišević završava srednju školu,komercijalni smjer Elektrotehničke i ekonomske škole u Novoj Gradiški. Odlučila je polagati državnu maturu jer želi nastaviti obrazovanje na Veleučilištu u Požegi i istodobno se nastavlja baviti plesom i trenerskim poslom.

Nikada ne treba odustati od svojih snova i ciljeva, bez obzira na zdravstvene ili bilo koje druge teškoće, poruka je naše Valentine Ivanišević.

U emisiji smo ugostili još jednu mladu i hrabru ženu, Ljubicu Maroš iz Okučana.  Prije 14 godina,na žalost, nakon prometne nesreće, ostala je u invalidskim kolicima. Unatoč velikim teškoćama i promjenama u njezinu životu, uz pomoć obitelji i mnogih prijatelja ostala je hrabra i naučila se živjeti prihvaćajući novu sebe. Nikada nije pristala biti bespomoćna i hrabro se uhvatila u koštac sa  mnogim izazovima. Susretala se naravno s predrasudama, vrlo dobro zna da i danas ima takvih ljudi koji misle kako je za ljude u kolicima život završio. Ona na to nije pristala, u kući obavlja puno poslova, kuha, pere,pegla, umjetnička je duša, piše pjesme, ima pripremljenu Zbirku pjesama za djecu, a i aktivna je članica Nanbudo kluba „Slavonija“ Okučani. 

Gotovo tri je godine ovisila o majci, a njezina sestra Ana bila je njezin „anđeo čuvar“, uvijek uz nju, ohrabrivala i Ljubicu i majku i mlađu sestru i baku. 

Ono što našu Ljubicu osnažuje u životu cijelo ovo vrijeme su, kako kaže, dobri ljudi i prijatelji, kao i njezina obitelj. Svi oni očekuju da idem dalje, da ne posustanem i to mi je velika motivacija- rekla nam je, među ostalim.

Svi mi znamo kako životne situacije koje ne možemo promijeniti trebamo prihvatiti. Ipak nije to lako i zapravo je proces za kojega nam treba vrijeme. A prihvatiti da si sada u invalidskim kolicima izuzetno je teško i taj Ljubicin put prihvaćana  sebe kao osobe s invaliditetom doista nije bio lagan. –Čak sam pomišljala da si i sama presudim, no dan po dan uvidjela sam da puno toga mogu napraviti sama. Poslije tri godine poželjela sam sama otići na kavu u kafić gdje mi radi prijateljica i to sam rekla majci. I otišla. I to je bio taj „klik“ kada sam zapravo prihvatila novu sebe- rekla nam je naša gošća. I dogodili su se susreti s dragim ljudima na čijim licima je vidjela odobravanje odlukom da ide dalje. Sa sestrom Anom je izdala zajedničku zbirku pjesama, osnovala izdavačku kuću „Judita“ u Okučanima, ali, kada je izdavačka kuća prestala s radom nastavila je pisati. Danas vozi automobil, izlazi s prijateljima,aktivna je članica Nanbudo kluba „Slavonija“ Okučani u kojemu, kako nam je rekla, zbog znanja engleskog jezika, njezin trener Zlatko Redžić, za nju ima neke zanimljive planove.

S ostvarivanjem prava, kao osoba s invaliditetom, Ljubica nije imala problema. U mirovini je, iako joj je najveća želja dobiti radno mjesto prema svojim mogućnostima. S obzirom da je završila za medicinsku sestru voljela bi raditi u zdravstvenoj ustanovi.

Ljubica Maroš po prirodi je vesela  i optimistična osoba. Već ovim što je ispričala poslala je svima nama važnu poruku, ali i ona kao i Valentina poručile su kako je važno veseliti se malim stvarima i ne bojati se životnih izazova.

Vjerujemo poštovani naši kako su ove naše drage gošće, Valentina i Ljubica pomogle barem malo u otklanjanju predrasuda i uvriježenih mišljenja o osobama s invaliditetom. Snovi su dostižni, sanjajte, borite se i na tom putu svakako ne zaboravite da postoje ljudi kojima je teže, ali ne odustaju. I svakako osvijestite da su osobe s invaliditetom ravnopravni i korisni članovi zajednice.

Ova je emisija  bila posljednja pred ljetnu stanku. Ciklus emisija GLAVOM KROZ ZID koje uređuje i vodi Kristina Piccolo, nastavljamo u rujnu. Do tada lijep pozdrav i ugodno vam ljeto.

 

 

3. GLAVOM KROZ ZID – 18.6. 2019.

U ovoj smo se emisiji bavili također temom nasilja nad ženama, ali i svim drugim oblicima nasilja, na žalost prisutnog i u našoj zajednici. U prošlotjednoj emisiji (11.6.2019.) govorili smo o načinu izvještavanja u medijima o tomu, kao i Medijskom kodeksu kao vodiču za profesionalno i senzibilizirano izvještavanje o slučajevima nasilja prema ženama i femicidu.
U fokusu ove je lokalna zajednica , trenutno stanje kao i aktivnosti koje poduzimaju nadležne institucije i ustanove.
Na našem području, kao i u drugim manjim sredinama, ne postoje Sigurne sobe, ili Sigurne kuće, Obiteljski centar kojemu bi se na savjetovanje mogle obratiti obitelji za pomoć u rješavanju problema vezanih za narušene partnerske odnose kako bi osigurali zdarvo odrstanje svoje djece. Najčešće se u slučaju obiteljskog nasilja žrtva ili prijavitelj nasilja obraća Policiji, ali i Centru za socijalnu skrb čiji djelatnici poduzimaju niz aktivnosti kako bi žrtvu nasilja zaštitili i sigurno zbrinuli. Upravo zato je gošća ovotjedne emisije prof. Ksenija Marenić Zoričić, psihologinja u novogradiškom Centru za socijalnu skrb. S obzirom da je prilikom zapošljavanja bila prva psihologinja u Novoj Gradiški doista ima veliko iskustvo u radu kako sa žrtvama različitih oblika nasilja, tako i s djecom i mladima.

Kada je riječ o bilo kojem obiku nasilja uz Policiju najveću ulogu u rješavanju ove problematike ima Centar za socijalnu skrb.
Sva postupanja u domeni obiteljskog nasilja su vezana za Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji i Protokol o postupanju u slučajevima nasilja u obitelji koji je jasno odredio koje sve institucije odnosno resori trebaju biti uključeni u rješavanju obiteljskog nasilja, a onda time i ovlasti i zadatke Centara za socijalnu skrb.
A prema riječima prof. Ksenije Marenić Zoričić to su Policija, Centri za socijalnu skrb, odgojno-obrazovne ustanove, ukoliko su prisutna i djeca, a najčešće jesu, potom zdravstvene institucije i Pravosuđe kao represivni aparat.
Što se tiče Centra za socijalnu skrb kada je riječ o obiteljskom nasilju njegova je uloga višeznačna i otežavajuća. – Mi smo ti koji rade s obitelji, najčešće smo baš mi ti koji detektiramo nasilje, prijavljujemo nasilnike, a kasnije, na žalost moramo i raditi s tim nasilnikom premda je uvijek u fokusu žrtva kojoj pružamo zaštitu, kasnije radimo i s djecom. Ta uloga dakle nije konzistenta u smislu da možemo djelovati isključivo kao npr. Skloništa za žrtve, koje rade samo sa žrtvom, Policija koja odradi svoj dio. Mi smo tu od početka do kraja, a i nakon saniranja, ako dođe do saniranja obiteljskih odnosa, opet moramo raditi sa svim članovima obitelji. Centar odmah po saznanju o nasilju od žrtve, srodnika, susjeda, prijatelja, odgojno-obrazovnih ustanova, zdravstvenih ustanova žurno reagira, prijavljuje taj podatak Policiji, kao i same sumnje na nasilje. Svaka osoba koja ima sumnju ili saznanje o nasilju bilo koje vrste može ga i anonimno prijaviti Centru telefonom ili pisanim putem i vjerujte ostat će zaštićen kao izvor. Nakon stupanja u kontakt sa žrtvom Centar pojašanjava nužnost potrebe prijavljivanja nasilja i svega što potom slijedi kako bi žrtva shvatila zapravo dobrobit prijavljivanja nasilnika i zbog nje, ali i najčešće malodobne djece. Na žalost često se žrtva na to ne odlučuje odmah, smatraju da je to prolazno i najradije bi to prešutjele- istaknula nam je u razgovoru prof. Marenić Zoričić.
Kada Centar dođe u kontakt sa žrtvom upoznaje ju i sa njezinim zakonskim pravima upoznaje ju s mjerama i radnjama koje će Centar, a onda i druge institucije poduzeti u konkretnom slučaju. Centri u zaštiti žrtve izrađuju i Plan sigurnosti u sklopu kojega mogu ponuditi smještaj u Skloništima za žrtve nasilja i savjetodavni rad. Ako žrtva odbija takav smještaj nitko ju na to ne može prisiliti, međutim ako ima maloljetnu djecu, a stručni djelatnik procjenjuje da su ugrožena, tada objašnjava da moraju štititi interese djece i što će po tom pitanju dalje poduzeti.
Na području nadležnosti Centra za socijalnu skrb Nova Gradiška, ako gledmo statistički, broj prijavljenih slučajeva nasilja u obitelji je u padu. Takvi su podaci i za cijelu RH.
-Pri Centru za socijalnu skrb NG u 2018. imali smo 69 prijava nasilja u obitelji, 2017. bilo je 88; 2016. bilo je 91 slučaj, a unazad tri, četiri i pet godina ta brojka prelazila je stotinu. U 2018. godini od tih 69 slučajeva prijavljenog nasilja možemo reći da je trećina, konkretno 22 slučaja recidiv, a od toga čak u tri slučaja ponavljanje nasilja bilo je u istoj kalendarskoj godini. Što se tiče oblika nasilja najčešće je to tjelesno nasilje, potom psihičko, spolno nasilje, ekonomsko, ali najviše ima kombinacija svih oblika. Tjelesno nasilje je najvidljivije i može ga se najbrže i sankcionirati. Izvori prijava Centru ovih oblika nasilja su prije svega Policija, a istakla bih da na našem području imamo izvrsnu suradnju s Policijom, koja je senzibilizirana za probleme nasilja i žrtve. Sve više je prijava i od samih žrtava. Odgojno-obrazovne institucije se još uvijek nerado miješaju u ovu problematiku, a i nemaju informacije da se možda u obiteljima događa ova problematika nasilja. I zdravstvene institucije na žalost nisu nam izvor prijava nasilja. U prošloj godini nismo od njih imali niti jednu prijavu nasilja u obitelji. Iako liječnici imaju i svoja profesionalna ograničenja pa ako pacijent ne želi reći istinu onda su liječniku „vezane ruke“. Isto tako moram reći da imamo i liječnike koji s nama odlično surađuju i javiti će ako se radi o zanemarenom djetetu ili nasilju, ali na žalost ima i ovih drugih primjera što rekla bih, ovisi i o senzibilitetu tih zdravstvenih radnika- među ostalim je naglasila prof. Marenić Zoričić.
Podaci Centra govore kako se 80% nasilja u obitelji događa od strane supruga, partnera, ili bivšeg supruga, vrlo rijetko su druge kategorije. Žrtve su uvijek oni slabiji, a radi se o ženskom spolu, starijim osobama, nasilje nad starijim osobama je u porastu, nasilje na djecom, a onda u tu kategoriju pripadaju i osobe s posebnim potrebama.
-Govoreći o 2018. godini 83 su žrtve žene, a 23 muškarci. Radi se uglavnom o nezaposlenim osobama ili korisnicima zajamčene minimalne naknade, niže školske spreme, sa završenom osnovnom školom ili eventualno srednjom. To i jesu neka stereotipna shvaćanja koja su eto potvrđena da su žrtve pretežno žene, nezaposlene, ekonomski ovisne o partneru, manje obrazovane. Kada se radi o počinitelju nasilja u 65 slučajeva to su muškarci, a u 4 slučaja su žene. I počnitelji su uglavnom nezaposlene osobe, primatelji zajamčene minimalne naknade u Centru i češće sa osnovnom školom ili nezavršenom osnovnom, kao i sa završenom srednjom školom. Takva je situacija, na žalost i u prethodnim godinama u svim tim kategorijama- dodala je prof. Marenić Zoričić.
U emisiji smo razgovarali i o uzrocima nasilja, a posebno i o problemima koji nastaju kada žrtva prijavi nasilnika. Skrenula je pozornost na stigmatizaciju cijele obitelji posebno u ovako malim sredinama, ali i na dugotrajan sudski postupak koji na taj način gubi svaki smisao. - Počinitelj uglavnom dobije novčanu kaznu, a s obzirom da se u većini slučajeva radi o nezaposlenim osobama trpi, odnosno plaća obitelj. Na žalost nasilje u obitelji se još uvijek kažnjava kao prekršaj, a ne kazneno djelo, osim u težim slučajevima ponovljenog nasilja s težim ishodima ide se s kaznenom prijavom.Ako počinitelj dobije kaznu zatvora mjesec dana nerijetko se događalo da bude pušten nakon 7-8 dana jer nema dovoljno mjesta, pa će naknadno to odraditi kada se steknu uvjeti. Koliko god se svaki sustav koji sudjeluje u rješavanju ove problematike izolirano trudi, u cjelosti nije učinkovit u zaštiti žrtve koliko bi trebao biti. Ima puno raskoraka koje treba ispravljati- rekla nam je u razgovoru, među ostalim prof. Ksenija Marenić Zoričić.
Ipak nasilje je potrebno prijaviti i ako se žrtva javi Centru i iskaže spremnost smještaja u Sklonište stručni djelatnici Centra to mogu učiniti u roku od sat vremena. Postoji i mogućnost smještaja u Skloništa u drugim gradovima. U prošloj godini smjestili su tako 5 žrtava, a u 2017. sedmero. Žrtvama nasilja smještenima u Skloništa stručni tim pruža psihosocijlanu pomoć, osnažuje ih se postupno kroz grupni i individualni rad, nudi im se i pravna pomoć,... -Imali smo slučajeva da su žrtve na taj način stale na svoje noge, zaposlile se, pronašle trajni smještaj- naglasila je prof. Marenić Zoričić.
Nasilje u obitelji neće samo od sebe nestati, pa iako u našoj maloj sredini nemamo Skloništa, Obiteljska savjetovališta,... ipak imamo mogućnost obratiti se za pomoć dakle Policiji i Centru za socijalnu skrb. Treba se samo ohrabriti i posvjestiti da nitko nema pravo na bilo koji način ugrožavati život drugoga.
U zaključku emisije objavili smo i podatke o nasilju na području Brodsko-posavske županije, koje smo dobili od Policijske uprave Brodsko-posavske županije, odnosno Krešimira Šimića, policijskog službenika za odnose s javnošću, kao i mjerama koje Policija poduzima kako bi zaštitila žrtvu nasilja:
„Tijekom 2019. godine, stanje kretanja počinjenja nasilja u obitelji je u porastu, s obzirom da je od 1. siječnja 2019. godine do 31. svibnja 2019. godine u PU brodsko-posavskoj evidentirano ukupno 98 događaja, dok je za isto razdoblje 2018. godine evidentirano 86 događaja. S obzirom na mjesnu nadležnost, u PP Nova Gradiška je također došlo do blagog porasta evidentiranih događaja nasilja u obitelji, obzirom da je u periodu od 1. siječnja 2019. godine do 31. svibnja 2019. godine u PP Nova Gradiška evidentirano ukupno 20 događaja dok je za isto razdoblje 2018. godine evidentirano 18 takvih događaja.

Tijekom cjelokupne 2018. godine na području PU brodsko-posavske evidentirano je ukupno 216 događaja nasilja u obitelji, dok su 2017. godine evidentirana 232 događaja. U PP Nova Gradiška tijekom 2018. godine evidentirana su 73 događaja, a 2017. godine evidentirana su 82 događaja.
Počinjeni događaj nasilja u obitelji najčešće prijavljuju žrtve, a potom nadležni Centri za socijalnu skrb, bliske osobe i sl.
Nasilje u obitelji može se policiji prijaviti usmeno, telefonom, pisanim putem, telefaksom ili elektroničkom poštom. Policijski službenici svaku zaprimljenu dojavu o nasilju u obitelji žurno i bez odgode provjeravaju te utvrđuju postojanje elemenata prekršaja ili kaznenog djela nasilja u obitelji. Prilikom poduzimanja mjera i radnji iz nadležnosti policije potrebno je od žrtve prikupljati obavijesti odvojeno od počinitelja i njegova utjecaja, utvrditi sve relevantne okolnosti događaja, utvrditi počinitelja i žrtvu nasilnog događaja, te poštujući načelo žurnosti postupanja, poduzeti potrebne mjere i radnje u cilju zaštite žrtve i procesuiranja počinitelja nasilja u obitelji.
U svome postupanju, a kako bi zaštitila žrtvu, policija ima obvezu upoznati svaku žrtvu s njenim pravima, odnosno da može dobiti pomoć neke od medicinskih ustanova ili organizacija i drugih institucija koje pružaju pomoć i podršku žrtvama nasilja u obitelji, te upoznaje žrtvu s adresarom tih ustanova. Žrtva će se upoznati s mjerama opreza i zaštitnim mjerama koje je policija u mogućnosti poduzeti i provesti sukladno zakonu, upoznat će se s mjerama i radnjama koje će policija poduzeti protiv počinitelja nasilja. Žrtva će također biti upoznata s odlukom suca ukoliko se počinitelj privodi na sud i predlaže njegovo zadržavanje, te o njenoj mogućnosti sklanjanja u sklonište za žrtve obiteljskog nasilja.

U cilju provedbe navedenih zaštita žrtve nasilja policija surađuje sa nadležnim Centrima za socijalnu skrb, bolnicama, sudovima, ustanovama koje pružaju smještaj žrtve nasilja u obitelji u sklonište, ustanovama za djecu i mladež kao i drugim odgovarajućim institucijama i nevladinim organizacijama.

MUP RH svakodnevno putem „KALENDARA NASILJA“ izvješćuje javnost o kaznenim djelima i prekršajima nasilja u obitelji. Cilj je upoznati javnost s brojnošću takvih kaznenih djela i prekršaja, po kojima policija i druge nadležne službe svakodnevno postupaju, daleko od očiju javnosti. Prilikom ovog izvješćivanja se ne objavljuju podaci koji bi žrtvu dodatno stigmatizirali te na ovakav način izvješćivanja samo kroz statističke pokazatelje, želimo osvijestiti javnost o važnosti reagiranja na ovakva kaznena djela i prekršaje.“
I ovom temom i mi također imamo isti cilj-osvijestiti javnost o važnosti prijavljivanja nasilja kako bi doprinijeli zaštiti žrtve.



2. GLAVOM KROZ ZID - 11.06.2019

Bavili smo se temom nasilja nad ženama, načinom izvještavanja u medijima o tomu, kao i Medijskim kodeksom kao vodičem za profesionalno i senzibilizirano izvještavanje o slučajevima nasilja prema ženama i femicidu.
S obzirom na sveprisutnu problematiku emisiju GLAVOM KROZ ZID i slijedećega tjedna posvetit ćemo ovoj temi s naglaskom na lokalnu zajednicu, trenutno stanje kao i aktivnosti koje poduzimaju nadleže ustanove i institucije.


Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova od 2013. do 2018. godine ubijeno je 99 žena u RH, a njih 51 ubili su supruzi, bivši supruzi ili partneri.
Nasilje nad ženama prisutno je u svim društvima, a razlike možemo naći u dominantnim oblicima nasilja, odnosu prema nasilju, ali i mehanizmima zaštite žena- žrtava nasilja. Problemi s kojima se i danas suočavamo i dalje su nizak broj prijava nasilja nad ženama, a uzroci su brojni. Neki od njih su svakako: strah od počinitelja, dugi sudski procesi, niske kazne za počinitelje, nepovjerenje u nadležne institucije, strah da im nitko neće vjerovati, strah da će ih se okriviti za preživljeno iskustvo, osjećaj krivnje i odgovornosti, u većini slučajeva počinitelji su žrtvi poznate i/ ili bliske osobe što dodatno otežava donošenje odluke o prijavi nasilja.
Prema službenim podacima policije , a prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji od 2.003. kada je donesen svake godine je prijavljeno između 11 500 i 17 500 počinitelja a broj žrtava takvih djela kreće se od 14 500 i 22 200 od čega su žene žrtve u 64% do 71% slučajeva ovisno o godini.
Što e tiče nasilničkog načina ponašanja u obitelji prema Kaznenom zakonu (čl. 215a) službeni podaci policije pokazuju da je svake godine prijavljeno između 1400 i gotovo 2 000 kaznenih djela pri čemu je oštećeno između 1 500 i 2 100 osoba od čega su žene žrtve u 75% do 80% slučajeva. Zabrinjavajući je i broj ubijenih žena, od 22 do 45 godišnje . Njihovi sadašnji ili bivši partneri, supruzi bili su počnitelji u 20 % do čak 65% slučajeva.
Kada je riječ o ozvještavanju u medijima o ženama žrtvama bilo kojega oblika nasilja sustavno praćenje medija i rezultati brojnih analiza medijskog izvještavanja o nasilju prema ženama i obiteljskom nasilju, koje je provela Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, ukazali su na problematične medijske trendove poput senzacionalističkih naslova, sekundarne viktimizacije žrtava, opravdavanja ili demoniziranja nasilnika te dovođenja nasilja u kontekst ljubavi.
Dvije dubinske analize medijskog načina izvještavanja o nasilju nad ženama i femicidu, koje su provedene na više od 3500 članaka u razdoblju od 2012. do 2016. godine, pokazale su trendove u medijskom načinu izvještavanja. Neki od njih otkrivaju propuste i kršenja etičkih novinarskih standarda, a drugi su rezultat rodnih stereotipa – istaknula je Višnja Ljubičić, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i dodala da je nakon uvida u načine izvještavanja o nasilju nad ženama i femicidu te provedenom javnom raspravom s medijskim djelatnicima formuliran Medijski kodeks. Nastao je u suradnji s Hrvatskim novinarkim društvom u okviru EU projekta „Izgradnja učinkovitije zaštite:promjena sustava za borbu protiv nasilja prema ženama“ kojega je nositeljica Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova RH, a kojega sufinancira Europska komisija iz Programa o pravima, jednakosti i građanstvu Europske unije. U fokusu projekta je zagovaranje učinkovitije suradnje među institucijama i ključnim akterima koji sudjeluju u prevenciji, pravnom progonu i kažnjavanju nasilja prema ženama.
Među prvih 12 potpisnika, a radi se o medijima na nacionalnoj razini, ovoga Medijskog kodeksa, je i Građanska inicijativa NG-Buntovnici sa svoje dvije neprofitne platforme –portalom www.ngbuntovnici hr. I internet radijom UNITAS WeBradio.
O tomu što je Medijski kodeks Višnja Ljubičić, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, među ostalim je rekla: „Medijski kodeks je sukus naših istraživanja koja smo provodili posljednjih godinu i pol dana na razini europskog projekta u vrijednosti pola milijuna eura sa našim partnerima. Analize su na 3500 članaka i hrvatskih portala i tiskovnih medija . Željeli smo analizirati na koji način mediji percipiraju obiteljsko nasilje, nasilje prema ženama i na koji način izvještavaju kada se radi o femicidu, ubojstvima žena od strane njima bliskih osoba. Imali smo fokus grupe gdje su sudjelovali novinari i novinarke koji se bave tom tematikom, glasnogovornice koje dolaze iz redova pravosudnih tijela koja se bave tom tematikom i željeli smo ustanoviti temeljem onoga što je analizirano gdje su propusti.
Najčešće se radi o pretpostavkama gdje se i na koji način se nasilje dogodilo. Dogodilo se u korelaciji žrtve sa počinjeni nasiljem gdje se žrtva činila odgovornom za nasilje; odavao se identitet žrtve, mjesto gdje je počinjeno nasilje što je na neki način dodatno stigmatiziralo i žrtvu i njezinu obitelj i najčešće njezinu malodobnu djecu.
Temeljem egzaktnih pokazatelja htjeli smo napraviti Smjernice, iammo ih negdje oko 20-ak, koje će unaprijediti budući način izvještavanja.
Također smo učili da postoje i mediji koji ne odaju identitet žrtve i izvještavaju vodeći računa da su to osobe koje danas, sutra će morati živjeti sa tom činjenicom da imaju takve roditelje.
Jedna od osnovnih smjernica su najprije u poztivnom, afirmativnom – da se u medijima jasno osudi počinitelj nasilja; da se nasilnik stavi u korelaciju počinitelja kaznenog i prekršajnog djela; da se žrtva nikako ne čini suodgovornom za ono što joj se dogodilo; da se ne propituje njezin privatni život pogotovo kada se radi o seksualnom nasilju; da se ne odaje identitet žrtve da ju se na taj način dodatno ne stigmatizira i viktimizira; da se konzultiraju sa stručnim osobama koje se bave takvim vrstama kaznenog i prekršajnog djela; da se što manje presumira kako je i zbog čega je došlo do takvog nasilja jer to kasnije na neki način dovodi do određenih zabluda kako je do nasilja došlo i da se počinitelj ne stavlja u korelaciju sa emocionalnim odnosom ljubavi ili patnje zbog toga što je partnerica napravila, pogotovo ako je otišla, čime se na neki način umanjuje značaj njegovog nasilja“, rekla nam je Višnja Ljubičić.
Također je dodala kako je u posljednjih 19 godina od kako nam je načelo ravnopravnosti spolova postalo Ustavna vrednota, 15 godina nakon donošenja prvog Zakona o ravnopravnosti spolova, koji je organski Zakon i koji je za stepenicu iznad običnih Zakona, što znači da svi ostali Zakoni trebaju biti usklađeni s njim, imamo značajnijih pomaka kada se radi o ravnopranosti muškaraca i žena.
-Međutim imamo niz diskriminatorne prakse i danas velikih prepreka s kojima se žene suočavaju. Najturbulentnije je tržište rada gdje postoje značajne prepreke za njihov opstanak na tržištu rada ili odlazak s tržišta rada s obzirom na dob i majčinstvo. Obiteljsko nasilje i nasilje prema ženama je druga kategorija s kojom se iznimno bavimo i koja nas na ljudskoj razini iznimno pogađa-rekla nam je također Višnja Ljubičić Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.
Faze projekta 'Izgradnja učinkovitijeg sustava : promjena sustava za borbu protiv nasilja prema ženama i provedene analize koje su prethodie stvaranju Medijskog kodeksa pojasnila je pravobraniteljica Višnja Ljubičić.
Analizu medijskog izvještavanja o slučajevima femicida 2012.-2016. predstavila je dr.sc. Maja Mamula, voditeljica Ženske sobe-Centra za seksualna prava, partnerica Pravobraniteljici na spomenutm projektu.
Pridruženi partneri na projektu Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova su Pravosudna akademija, Hrvatsko novinarsko društvo,Policijska akademija, ustrojstvena jedinica Ministarstva unutarnjih poslova RH.
U izlaganju su sudjelovali i potpredsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora dr.sc. Irena Petrijevčanin Vuksanović, Nikola Milina, glavni ravnatelj Policije kao i dr. sc. Kristina Turkalj, državna tajnica i izaslanica ministra pravosuđa na predstavljanju Medijskog kodeksa.
Način na koji mediji izvještavaju bitno utječe na žrtvu, ako je preživjela, njezinu obitelj i druge bliske osobe, počinitelja, institucije, ali i zajednicu. I zato je važno podržati Medijski kodeks i njegove Smjernice kako bi se doprinijelo suzbijanju rodnih stereotipa, zaštiti žrtava i poštivanju ravnopravnosti žena i muškaraca.
S obzirom na sveprisutnu problematiku nasilja, emisiju GLAVOM KROZ ZID i slijedećega tjedna posvetit ćemo ovoj temi s naglaskom na lokalnu zajednicu, trenutno stanje kao i aktivnosti koje poduzimaju nadleže ustanove i institucije.
Emisiju uredila i vodila Kristina Piccolo, realizacija: Ivan Capan, Karlo Matijević



1. GLAVOM KROZ ZID - 04.06.2019.

U ovoj prvoj emisiji govorimo o osobama koje boluju od multiple skleroze, Društvu multiple Brodsko-posavske županije i Klubu u Novoj Gradiški, a time doprinosimo i ovogodišnjem obilježavanju Svjetskog dana multiple skleroze.

Multipla skleroza je poznata kao “bolest s tisuću lica” jer je nije lako dijagnosticirati, uzrok joj nije posve razjašnjen. Simptomi često “dođu i prođu” u nekoliko dana, pa mnogi bolesnici u početku ne traže medicinsku pomoć.en, a tijek bolesti teško je predvidjeti.Kako bolest uzima maha, tjelesne funkcije mogu se pogoršati do teškeinvalidnosti.

Uzroci multiple skleroze su nepoznati, no smatra se da je to autoimuna bolest kod koje organizam pogreškom proizvodi antitijela koja napadaju mijelinske ovojnice. Također se smatra da nastanak multiple skleroze mogu potaknuti nasljedna sklonost, stres, nepravilna prehrana i utjecaji okoliša. 

Može se pojaviti u svakoj dobi, no najčešća je između 20. i 45. godine. Žene obolijevaju 2-3 puta češće od muškaraca.

Procjenjuje se da u Hrvatskoj od multiple skleroze boluje otprilike 6000 ljudi te da mnogi od njih ne znaju koje su im mogućnosti liječenja na raspolaganju, niti je terapija dostupna svim bolesnicima. Iako zasad ne postoji “konačan” lijek za multiplu sklerozu, oboljelima mogu pomoći mnogi lijekovi koji sprečavaju pogoršanje bolesti. Tijek bolesti teško je predvidjeti jer se često izmjenjuju pogoršanja i poboljšanja, no pravodobnim liječenjem pojava invaliditeta može se “odgoditi” .

Oboljelima od multiple skleroze uvelike u svakodnevnom životu i ostvarivanju prava pomažu i znače njihove udruge, društva, klubovi. Na području Brodsko-posvske županije djeluje Društvo multiple skleroze u sklopu kojega od 2006. Godine djeluje i Klub multiple u Novoj Gradiški, okuplja 30-ak članova s područja grada Nova Gradiška i okolice. Prema riječima Martine Piccolo predsjednice novogradiškog Kluba multiple, oboljelih je više, ali na žalost mnogi se nisu javili i učlanili u Klub. Ujedno je pozvala da se učlane jer im to donosi mogućnost pohađanja psiholoških, ali i kreativnih radionica, obavljanja fizikalne terapije. Također se upoznaju sa svojim pravima i načinima ostvarenja tih prava.

Važnu ulogu u životu osoba oboljelih od multiple skleroze imaju osobni asistenti koji su zaposleni kroz projekt matičnog Društva Brodsko-posavske županije u sklopu kojega djeluje i Klub u Novoj Gradiški. U projekt ove usluge uključen je trenutno 31 korisnik, od kojih je 7 s područja grada Nova Gradiška ili okolice.

Klub je imao i vlastite prostorije koje je uredio iz projekta kojega je nositelj bilo Društvo multiple skleroze Brodsko-posavske županije, međutim zgrada je zbog derutnosti bila predviđena za rušenje, pa im je Grad osigurao novi prostor u Gradskoj upravi. Do njega mogu liftom, pa i unatoč povremenim teškoćama vezanima uz dolazak u spomenuti prostor on im je omogućio i neke nove aktivnosti koje olakšavaju život oboljelima od multiple. Problem im stvara još uvijek ne uređen toalet za osobe s invaliditetom, ali se nadaju da će se i to uskoro riješiti.

Novogradiški Klub multiple skleroze pokrenuo je i vrijednu akciju prikupljanja knjiga za vlastitu knjižnicu kako bi i na taj način oplemenio i život svojih članova učinio sadržajnijim. Akcija i dalje traje pa ako imate knjige koje im želite pokloniti svakako im se obratite. Sada su u Ulici Karla Dieneša 2/5 ( gradski prostor).

Izuzetno važna je i suradnja s Općom bolnicom Nova Gradiška i njihovim liječnicima. Iako kao Klub ili Društvo ne mogu utjecati na skraćenje vremena čekanja za potrebne pretrage ipak određenu pomoć imaju.

Kao što je Martina Piccolo, predsjednica novogradiškog Kluba multiple skleroze koji djeluje u sklopu Društva multiple skleroze Brodsko-posavske županije rekla, veliku pomoć u svakom trenutku i profesionalnu i ljudsku imaju od dr. Dragana Smoljanca, neurloga u Općoj bolnici Nova Gradiška koji je i inicirao osnivanje Kluba.

Kako bi što više osvijestili zajednicu o doista velikom problemu koje imaju osobe oboljele od multiple skleroze i kako bi ih što bolje razumjeli, prihvatili i pomogli im u datom trenutku, razgovarali smo sa dr. Draganom Smoljancem više o ovoj bolesti. Ujedno je naglasio i dobrobiti postojanja udruga, društava i Klubova oboljelih od multiple skleroze.

Osobe oboljele od multiple skleroze same si također mogu i trebaju pomoći kako bi olakšale tegobe rekao nam je dr. Smoljanac te istaknuo kako je važna tjelovježba, ali i da osobe što je duže moguće ostanu radno aktivne. - U svakom trenutku sam na raspolaganju osobama oboljelima od multiple skleroze i u profesionalnom, ali i u ljudskom smislu- istaknuo je.

U emisiji smo razgovarali sa Martinom Piccolo i o njezinom životu s ovom bolešću od koje je oboljela vrlo mlada. Nakon velikih problema koje joj je donijela ova bolest koja je kod nje bila izuzetno progresvna i zbog koje je ostala nepokretna, uz pomoć majke uključila seu program medicinske studije za jeean od novih lijekova. – Hvala Bogu to mi je pomoglo, digla sam se iz kolica iako teško hodam, slabije vidim ipak mogu funkcionirati. Ne osjećam se jednako svaki dan, nekada je bolje, nekada lošije, ali puno mi je pomoglo i to što sam preuzela vođenje Kluba i što komuniciram sa mnogim ljudima, a koliko mogu pomažem i drugima oboljelima i ovim svojim radom- rekla nam je među ostalim Martina.

Posvjedočila je kako zajednica lakše shvaća osobe s invaliditetom ako su u kolicima ili se kreću uz pomoć štapa ili štaka, ali teže razumiju osobe s multiplom jer na prvi pogled kod mnogih se problemi ne uočavaju.- Čak je bilo i neugodnih situacija- kaže nam Martina. Unatoč tome o ovoj bolesti treba govoriti, oboljeli trebaju svjedočiti o problemima koje imaju. – Mi ovu bolest nismo birali, moramo s njom živjeti i ne trebamo se toga stidjeti. Ravnopravni smo članovi zajednice u kojoj živimo- poručila je Martina Piccolo.

                       

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik

HAV banner
AEM logo rad nakladnika

Suradnici

TZGNG logo

 baner.romski portal

 UDD logi

LUNA logo

LAG baner