,, Razlika između publike Amerike, Europe i Balkana je stvar mentaliteta…''

Mladi, nadasve talentirani scenarist, pjesnik i književnik, Neno Štajdohar, razliku između američkog i hrvatskog tržišta opisao je ovim riječima.

Da najbolje može reći tako nešto, dokazuje već dugi niz godina pojavljujući se u američkim listovima i pišući pjesme za američku publiku. Napisao je i roman na hrvatskom jeziku koji još čeka dan kad će se pojaviti u prodaji, a evo i objašnjenja zašto još nije na policama u našim knjižarama:

NGB: Lijep pozdrav ispred portala NG- Buntovnici, predstavi nam se malo, za početak.

Pozdrav i vama. Ukratko moje je ime Neno Štajdohar,  rodom sam sa Banovine, točnije iz Gline. Obožavam pisanje, čitanje i bavljenje sportom, prije svega dizanje  utega u teretani. Banovina je siromašan i pomalo opustjeli kraj. Vjerujem da većina čitatelja vašeg portala nije ni čula za Glinu, ako jesu onda je to iz nedavne ratne prošlosti. Banovina je kraj vrijedan spomena, bez obzira na tužnu prošlost, krase ga predivni krajobrazi, slavna do sada nedovoljno poznata povijest i ljudi navikli na teška vremena, samo treba imat strpljenja i pustit da cesta i oko određuje smjer.  

NGB: Kad si počeo s pisanjem i kako je uopće došlo do toga da se kreneš izražavati na taj način?

To je zanimljivo pitanje. Želja je gotovo bila prisutna oduvijek, od malena, praktički. To je bilo nešto što sam čuvao samo za sebe, jer nisam imao dovoljno mentalne discipline i znanja da prionem na posao. Trebalo mi je životnog iskustva,  uspona i padova, pobjeda i poraza. Negdje u ljeto 2009. došlo je samo od sebei pokucalo na vrata, dopustio sam talentu da ostane u gostima, da postane stanar moje svijesti i dalje je krenulo samo od sebe, iznutra iz srca, iz osjećaja, iz zapažanja. Volim analizirati sve oko sebe, prohodat tuđim cipelama sa perom preko papira.  Otprilike tako ja to sebi tumačim. 

NGB: Koliko ti je potrebno vremena za napisati jedan scenarij i što je uopće bitno kod pisanja scenarija?

Da, većinom guštam u pisanju scenarija,  ali i poezije, iako je to sada malo u pauzi. Koliko je vremana potrebno za napisati scenarij? To je jako relativno pitanje, sve ovisi o inspiraciji, temi, želji i ,naravno, kakvim stilom života živiš. Prije svega treba imati i vremena pisati, opustit se, naći svoj neki mir, ambijent, kava, glazba, prostor, bilo što, što ti daje potrebnu zonu stvaranja. Teško mi je precizno reći u dane ili sate, ali meni nekada treba nekoliko tjedana do skoro godine dana. Vjerujem da ima i bržih, ali i sporjih pisaca. 

Kod pisanja scenarija je bitno sve.  Ali sa što manje riječi, a što više slika. To je umjetnost onog  „manje je više“. To je kostur ukupne priče. Kvaliteta kostura ovisi o snazi cjelokupnog tijela. Dijalozi moraju biti upečatljivi,  scene vizualno zanimljive. Da naglasim nisam ja uopće stručnjak, jednostavno zanesenjak, amater koji voli ovakve stvari.  

No najbitnija  je ipak ona sama osnova, da se poštuje tehnikalija pisanja samog scenarija, znači pravila struke, da se zna što je što, kada netko drugi čita. Recimo, netko poput redatelja, da priča u scenariju ima tri faze razvoja,  da čitatelj i gledatelj kasnije nemaju osjećaj „PADA“ u priči, da nakon nekog vremena osjećaš se kao da bi se nešto trebalo dogodit, a nikako da se dogodi, ili jednostavno nije jasno kuda to vodi, pa poželiš otići si nešto napravit za jesti dok film traje, jer je radnja predvidljiva,  dosadna, itd. Održavati dojam interesa kod gledatelja i čitatelja i prvih par scena je ključno za cijeli film. 

NGB: Pjesnički se izražavaš na engleskom i objavljuješ svoje pjesme već dugo na američkim stranicama, kako si uopće došao do Amerikanaca?

Engleski jezik shvaćam kao moj umjetnički alat, ne zapravo kao svoj materinji  jezik, jer on to nije, već odgovara mi na tom polju i plus on je globalni jezik kulture, znanosti i poslovnog svijeta, što otvara mnoge mogućnosti za natjecanje na raznim tržištima kulture u anglofonskim zemljama i šire.  I upravo te činjenice su mi pružile više šansi da pronađem časopis Black Magnolias Journal, to je crnački internacionalni časopis u kojem sam objavio blizu dvadesetak radova u pet izdanja časopisa. Mogu se pohvalit da sam jedini iz hrvatske sudjelovao kao pjesnik amater u tom časopisu sa svojim radovima. Volio bih naglasit, da koristiti engleski jezik za izražavanje ljudi iz ovako malih sredina poput Hrvatske i okruženja, nije poraz već plus. Jer, zapravo ljudi iz ovih krajeva nikada neće biti doživljeni kao Amerikanci, Englezi i slično, već upravo onako kako i jesu, Hrvatima iz svoje zemlje.  A došao sam na vrlo jednostavan način do tog časopisa i američkog tržišta, surfaš i uporno šalješ svoje radove na razne adrese. Upornost. 

NGB: Postoji li, iz tvog ugla, razlika između publike u Americi i na našim područima, Europe i Balkana i ako postoji, gdje najviše vidiš tu razliku?

Naravno da postoji. No to je stvar mentaliteta, ne financija, inteligencije ili čak opće kulture.  Moje je iskreno osobno mišljenje, iako ne posjedujem akademsko obrazovanje , je da na način kako doživljavamo našu kulturu, a ne nužno koliko znamo o njoj obilježava naš odnos prema kulturi svih kategorija. To jest određuje odabir publike u samome startu. Što želi publika, što traži, to jest konzumira.  Mislim da kod nas najinteligentniji slušaju narodnjake kao i oni znatno manje inteligentni i jednako tako u istom omjeru gledaju dobre i loše filmove, pa čak i oni vrlo načitani. Zašto je to kod nas drugačije nego u Europi i Americi, jer i kod njih ljudi slušaju njihove oblike narodne glazbe, neki uopće ne čitaju poeziju i knjige,  snimaju loše filmove, a opet su svestraniji od nas, uspješniji… Vrlo jednostavno, jer mi samo uvozimo kulturu, a vrlo je malo izvozimo, to jest, naši umjetnici ne mogu konkurirat stranim umjetnicima, loš standard građana, sve je prepušteno šansi i bez vizije, kako se tko snađe. I onda naravno publika izgrađuje i oblikuje svoj ukus isključivo i jedino po kafićima, a s obrzirom da je sada tu i internet, to onda uzme maha i teško je nakon toliko vremena trendove promjenit, ali nije nemoguće.  

Znaći, razlika između publike Amerike, Europe i Balkana je stvar mentaliteta, previše se fokusiramo na krive stvari.  I zbog toga se u razvijenim zemljama može uspjeti u nečemu što je kod nas naizgled osuđeno na propast ili nepotrebno, čak i nešto minimalno, poput moje poezije . Čovjek se lakše izrazi, treba samo dobra volja i prionut na posao. Što ne znaći da smo ljeni ili loša država, već kako sam i rekao, previše se fokusiramo na krive stvari, moramo još puno radit na sebi kao nacija. Moje mišljenje, što ne znaći da sam u pravu. 

NGB: Kažeš, napisao si roman na hrvatskom jeziku, reci nam malo više o tom romanu…

Jesam, napisao roman na hrvatskom jeziku. To je akcijski roman, po imenu „ENOH“ , znanstveno-fantastična fantazija sa elementima steampunka, prepuna akcije i mitologije, naslonjene na mnogim teorijama koje su meni jako drage i zabavne.   Ne smatram da su sve alternativne teorije naše prošlosti kroz mitologije istinite, ali bez njih ne postoji dobar fantazijski roman. Tema je onako kako naslov govori, „ENOH“ , to jest ime glavnog junaka je utemeljeno prema knjizi proroka, starozavjetna apokrifna knjiga, ali to nije roman o toj knjizi, niti ima veze sa Biblijskim tumačenjima vjere, jer to nije teološki ili krščanski roman,  u njemu sam integrirao svoju neku osobnu filozofiju, ali nikako ne tumačim ništa, već koristim religijsku mitologiju u svrhu umjetničkom izražavanja. Već mi je ta ideja koja postoji u knjizi proraka o osobi koja je napisala to djelo o pradavnim mitološkim događajima zaintigrirala maštu i odlično mi odgovarala kao kalup za mnoge teorije o drevnim civilizacijama. Koje ne bih volio otkrivati, ako tko bude htio pročitati, bude jednog dana, kad je objavim hehe...Zašto nisam objavio roman do sada? Jer mi nitko nije još pružio priliku za to, ne bih volio da ovo zvuči kao jadanje nekog amatera i žicanje za pozornošću, no istina je. Da jesam,  ne bih tako rekao. Iskreno, ja ne znam, da li mi roman valja za komercijanu uporabu, osobnom mislim da je dobar, inače ne bih o njemu govorio, ali ne usuđujem sam sebi davat vrhunske ocjene, jer u tome se krije trik, trebaš dobit priliku kod izdavača da ti kažu, ovo valja, ovo ne, popravi, pa se javi itd. Čini mi se da kod nas to tako ne ide, alternativa samoizdavaštvo. 

NGB: Uživaš li više u pisanju scenarija, pjesama ili romana?

Moram priznat da uživam u svemu od toga troje. Ali, trenutno sam više okupiran pisanjem scenarija, žao mi je što već dugo ne pišem pjesme, no takva faza valjda, prvi roman je sjeo, to mi je stvarno velika radost, nije toliko važno ga objavit, koliko napisat, ali objava da drugi čitaju je posebna dimenzija i od nje neću odustati lako. I za kraj, hvala na prilici i sudjelovanju u ovom razgovoru. Ovo mi je jako interesantno iskustvo i želim vam puno uspjeha u vašem radu i vašeg portala.

 Htio bih za kraj, reći čitateljima gdje mogu potražit moje radove na internetu, na EBSCO information services, to jest EBSCOhost connection. EBSCO je vodeći pružatelj baza podataka o istraživanju, e-časopisa, pretplate na časopise, e-knjiga i usluge otkrivanja za akademske knjižnice, javne knjižnice. 

http://connection.ebscohost.com/c/poems/98510095/nuclear-winter

I link za časopis gdje sam objavio svoje radove. 

http://www.psychedelicliterature.com/blackmagnolias.html

Književni časopis Crne magnolije (engl. Black Magnolias Literary Journal) je tromjesečnik koji koristi poeziju, fikciju i prozu kako bi ispitao i proslavio društvena, politička i estetska dostignuća Afroamerikanaca s naglaskom na Afro-Mississippians i Afro-Južnjake.

AEM banner