Na tri UNESCO-ove liste svjetske nematerijalne baštine čovječanstva i 17 hrvatskih kulturnih fenomena

Hrvatska nematerijalna kulturna baština na UNESCO-ovim listama, vrijedna je izložba Etnogarfskoga muzeja Zagreb, koju do 18. siječnja 2021. imaju prigodu razgledati i Novogradiščani, naravno uz poštivanje svih epidemioloških mjera

Autorica izložbe je muzejska savjetnica Etnografskog muzeja dr. sc. Iris Biškupić Bašić, ujedno i urednica pratećeg bogato opremljenoga Kataloga. Autorica likovnog postava je dizajnerica Nikolina Jelavić Mitrović.

O kojima se kulturnim fenomenima na UNESCO-ove liste svjetske nematerijalne baštine čovječanstva radi?

Na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva uvršteni su: Čipkarstvo u Hrvatskoj koje razlikuje tehnike i materijale izrade – čipkom na iglu koja se izrađuje na otoku Pagu, čipkom od agave s otoka Hvara (vještina vezana samo uz benediktinski samostan) i čipkom na batiće iz sjevernohrvatskoga grada Lepoglave. Čipka je samostalni šupljikavi ručni rad koji nastaje u doba renesanse na prostoru Mediterana i zapadne Europe. Razlika između čipkarstva europskih zemalja i na prostoru Hrvatske jest u njihovim stvarateljima. Izrada čipke u Europi bila je u rukama ženskih crkvenih redova, građanstva i plemstva, a u Hrvatskoj se njihovim posredstvom prenosi u ruke žena u manjim ruralnim sredinama, koje ju izrađuju za potrebe tradicijske odjeće i posoblja.

Dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja,prostora koji se proteže od Rijeke do Senja te otoka Krka, Raba i Cresa, a radi se o kompleksnom stilu folklorne glazbe, koji na ovim prostorima živi najkompaktnije.

Festa svetog Vlaha, zaštitnika Dubrovnika, predstavlja izuzetnu pojavu nematerijalne kulturne baštine, a u kontinuiranom povijesnom trajanju od 10. st.do sadašnjega vremena zadržala je svoje tradicionalne i prepoznatljive odlike i vrsnoću izričaja. Festa kao izraz štovanja sveca obilježila je i čitav kulturni, a dijelom i prirodni prostor Grada i okolice.Kroz sudjelovanje pojedinaca i grupa iz drugih mjesta u zemlji, ali i iz okolnih zemalja, Festa potiče i međukulturni dijalog.

Godišnji proljetni ophod Kraljice ili Ljelje iz Gorjana kod Đakova- djevojke su koje u proljeće, o blagdanu Duhova, u povorci obilaze selo i izvode ritual sastavljen od osobitih pjesama i plesa s sabljama. 

Procesija za Križen na otoku Hvaru jedinstven je obred osobite pobožnosti te izraz vjerskog i kulturnog identiteta stanovnika središnjega dijela otoka Hvara, koji se u neprekinutom nizu odvija pet stoljeća.

Umijeće izrade drvenih tradicijskih dječjih igračaka s područja Hrvatskog zagorja-ovo osebujno umijeće razvilo se na spomenutom prostoru u 19. st.Od vrlo jednostavnih igračaka-svirala- asortiman se proširivao tako da su u pojedinim periodima izrađivali oko 120 različitih igračaka. Način izrade prenosio se u određenim obiteljima iz generacije u generaciju i zadržao do danas. Za njih je karakteristično da ih izrađuju muškarci, a oslikavaju žene i svaka je igračka jedinstvena.

Godišnji proljetni ophod Zvončari s područja Kastavštine-ovaj je ritual ostao vitalan u kontinuitetu, kao simbol lokalnoga kulturnog identiteta. U vrijeme poklada, od 17. siječnja do Pepelnice, desetak grupa muškaraca obilazi svoja i susjedna sela na višekilometarskim ophodima neki imaju maske, a neki različita oglavlja koja simbloziraju vegetaciju i plodnost. Svi imaju ogrnute naopako okrenute ovčje kože i zvona, po kojima su i prozvani zvončarima. Njima zvone krećući se na različite načine što iziskuje i umijeće, ali i fizičku izdržljivost.

Medičarski obrt na području sjeverne Hrvatske- višestoljetna je tradicija izrade tjestenih proizvoda-licitara. Danas djeluje oko 35 medičara na prostoru koji obuhvaća 13 županija. U većini slučajeva obrt je naslijeđen i ostaje u obitelji. Motivi licitara su raznovrsni, a najpoznatije je licitarsko srce. Ima tu i beba, konja, konjanika, ali i manjih licitara kojima se ukrašavaju božićna drvca.Licitari su danas autohtoni hrvatski suvenir.

Sinjska alka, viteški turnir u Sinju-održava se od 1715. godine kontinuirano već gotovo tri stoljeća i to po strogo kodificiranom pravilniku, uz povijesnu odoru, opremu i oružje.

Bećarac tradicijski glazbeni žanr s područja istočne Hrvatske-ovaj glazbeni i usmenoknjiževni žanr simbol je identiteta Slavonaca, Baranjaca i Srijemaca. Stilom izvođenja, a posebno tekstualnom sastavnicom izražava društvene vrijednosti, ali služi i kao sredstvo izricanja misli i osjećaja koje se ne pristoji izraziti izravno ili u drugim kontekstima. Središnja značajka bećarca je komunikacija među izvođačima.

Nijemo kolo Dalmatinske zagore-jedinstveno je po načinu izvođenja, a izvodi se u spontanim situacijama o pokladama, na sajmovima, o blagdanima i u svadbama i to kao samostalan ples bez pratnje.Čine to i folklorne skupine u povodu blagdana zaštitnika svojih župa te na smotrama folklora.

Klapsko pjevanje-kontinuirana je i relativno stara pojava na koju su upozorili istraživači i muzikolozi krajem 19. stoljeća. Prepoznatljiv stil pjevanja, tradicija urbane Dalmacije, nastaje u vrijeme razvitka dalmatinskih gradova i mista pod utjecajem organizirane glazbene djelatnosti preporodnog razdoblja. To je vrijeme nastanka prvih organiziranih crkvenih i svjetovnih pjevačkih zborova, ali i gradskih limenih glazbi, tamburaških sastava i orkestara, koji su direktno utjecali na stvaranje i popularizaciju pjevanja danas poznatog pod zajedničkim nazivnikom-klapsko pjevanje.

Mediteranska prehrana upisana kao rezultat multinacionalne kandidature Španjolske, Grčke, Italije, Maroka, Portugala, Cipra i Hrvatske-navike i običaji povezani s prehranom instrumenti su pomoću kojih se mogu promatrati obrasci vlastite kulture i pripadnosti određenom, u ovom slučaju mediteranskome kulturnom krugu.Zajednice srednjodalmatinskih otoka Brača i Hvara inicirale su zaštitu svojih tradicijskih jela na Nacionalnoj listi i izdvojene su kao područje koje predstavlja Hrvatsku u ovoj nominaciji. Na Braču je zaštićeno jelo VITALAC i TORTA HRAPAČUŠA, a na Hvaru STAROGROJSKI PAPRENJOK.

Međimurska popevka, tradicijski napjev Međimurja-predstavljaju je lirski i epski napjevi, balade i romance. Zahvaljujući terenskim istraživanjima etnomuzikologa Vinka Žganca i etnokoreologa Ivana Ivančana, pjevana i pjevano-plesna međimurska popevka sačuvana je od zaborava te je neizostavni dio lokalnih i nacionalnih javnih manifestacija.

Umijeće suhozidne gradnje kao multinacionalna kandidatura Cipra, Grčke, Francuske, Hrvatske, Italije, Slovenije, Španjolske i Švicarske.U Hrvatskoj se umijeće suhozidne gradnje prakticira uz Jadran i prostore krša koji mu gravitiraju. Cijenjeno je kao simbol osobne vještine pojedinca, akumuliranoga rada generacija graditelja i kulturnoga kontinuiteta zajednice u cjelini. Radi se o umijeću izrade konstrukcija od neobrađenoga ili minimalno obrađenoga kamena bez upotrebe veziva.

Na Listi nematerijalne kulturne baštine kojoj je potrebna hitna zaštitaje Glazbeni izričaj Ojkanje-ovo starovinsko ili starinsko pjevanje izvodi se na području dalmatinskog zaleđa, Ravnih kotara, Bukovice, podvelebitskog kraja, Like, Korduna i karlovačkog područja.Za ovaj najstariji sloj arhaičnih, tradiciskih pjevanja karakteristično je potresanje glasom posebim načinom pjevanja „iz grla“.

U Registru najboljih praksi očuvanja nematerijalne baštine jeEkomuzej Batana-Rovinjska batana pripada mnogobrojnoj obitelji barki ravnog dna.Prema predaji ime se povezuje sa zvučnim talijanskim glagolom battere-udarati, a koji asocira na zvuk udaranja njezina ravna dna o valove.Prema drugim mišljenjima ime brodice potječe iz drevnog pomorskog naziva batto. Njime se imenovala malena barka na vesla iz 14. st. prethodnica današnjega čamca. Osim upravljanja fzičkim prostorima Batana organizira brojne aktivnosti koja doprinosi glavnom cilju Ekomuzeja, očuvanju lokalne nematerijalne i materijalne kulture. Najpopularnije su tradicionalno porinuće batane u more te Rovinjska Regata osnovana 2006. s ciljem revitalizacije tradicijskih plovila s latinskim jedrom.

Izložba je nastala 2011. godine na inicijativu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, danas Ministarstvo kulture i medija, u organizaciji i provedbi Etnografskoga muzeja u Zagrebu.Cilj ove izložbe je potaknuti cjelokupno društvo na promišljanje o bogatoj nematerijalnoj kulturnoj baštini na području Republike Hrvatske te doprinijeti njezinoj popularizaciji, očuvanju i prenošenju na buduće generacije.

Stručni podaci korišteni iz pratećeg Kataloga izložbe „Hrvatska nematerijalna baština na UNESCO-ovim listama“

AEM banner

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik

Openradio banner

HAV banner

Suradnici

 Logo  TZ GNG 1

 baner.romski portal

 UDD logi

LUNA logo

LAG baner