Nešto jednostavno

Možda se Đuro Martić ne bi ubio da je imao veću plaću

Sveprisutna tema proteklih dana, štrajk prosvjetara i lajtmotiv koji bih osobno proveo izražen u naslovu.

Javnost sad već i tjednima prati građanski neposluh prosvjetnih radnika u borbi za veće plaće, kojemu se danas priključuju i fakulteti, doduše za nenastavno osoblje i osoblje bez titule nastavnika-znanstvenika. 

 

Isprva se sve činilo kao standardni potez Sindikata svakih par godina, štrajkati dan-dva, ali ostati bolji od onih iznad i ne uskratiti djecu znanja niti ih dovesti do toga da sami savladavaju gradivo.

I to nas dovodi do glavnog razloga koji profesorima na svim razinama obrazovanja, a posebice u  osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju. Rad profesora je puno više od 5 sati nastave dnevno. 5 sati u školi, 5 sati priprema tjedno za nastavu, 5 sati ispravljanja i pripremanja ispitnog materijala. I da, zaboravih spomenuti, 5 sati smješkanja i motiviranja često bezrazložno buntovnih pojedinaca koji će napraviti sve kako bi izbjegli rad. Sve to za prosječnu plaću? 

Zapravo je apsurdno kako Ministarstvo procjenjuje rad osoba koje odgajaju, obrazuju i oblikuju budućnost zemlje, buduće ministre, doktore, odvjetnike kao prosječnim? Jednostavnom dedukcijom dolazi se do zaključka da društvu ne trebaju uspješni, izvanredni pojedinci, čak ni u predstavničkim tijelima vlasti, nego samo prosjecizam. 

Još apsurdnija stvar je što sve ove činjenice nisu novine niti tajna. Sociologija, konkretnije funkcionalisti, jasno navode taj problem u Mertonovoj disfunkciji birokracije kao samodostatnosti iste ili laički rečeno najnelogičnije ljudsko ponašanje ustanovljeno birokratski može postati dovoljno opravdano ako se obavlja duži vremenski period. Dakle, žaliti se na funkcioniranje sustava i odbacivanje ideja povećanja osnovice su u poprilično kontradiktornom odnosu.

S druge strane, konfliktna perspektiva je otišla korak dalje te Louis Althusser govori o školi kao najvažnijem ideološkom aparatu države. Da izbjegnem preveliku dubiozu o tome koliko kapitalizam da bi ostao treba birokraciju i odbija mogućnost promjene, ostavit ću samo jednu tezu/upitnik na kraju: „Smatrate li da je ovo smjer kojim želite vođenje Hrvatske, dopustiti sudbine poput Đure Martića kojega je pojela prosječnost ili ćete podržati zahtjev onih koji za 6 posto mogu promijeniti cijeli vaš život?“

Foto: aljazeera balkans