Gaudeamus musicum

Kako čuti boje…

Ili priča o glazbenoj psihodeliji

 

I dok je svijet proteklih mjeseci pomalo samozatajno podsjetio na 40 rođendan punk zvuka, gotovo je potpuno zaaboravio na početke još jednog, istinski velikog žanra.

Riječ je o  podvrsti rocka nastaloj u Americi tijekom 60-tih, koja predstavlja svojevrsni most od bluz rocka ka onom progresivnom i hevy metalu. Žanr je to u kojem dominiraju električna i akustična gitara, klaviijature,vokal, bas i bubnjevi, a tu i tamo zaluta i pokoji egzotični instrument, poput recimo inidjskog sitara. Dobrodošli u čarobne prostore psihodelije…u vrijeme kada je LSD bio sasvim legalna supstanca koju je čuj sad ovo-konzumiralo više od 4 milijuna ljudi.Sve što je nastajalo u to vrijeme, muzika, životni svjetonazori, moda, pa i pojedini rock žanrovi, bili su pod njegovim snažnim utjecajem. Ovakav uvod nije slučajan, jer bez LSD-a ne bi bilo ni psihodelije, a priča kaže slijedeće-izvjesni Ken Kizi na svom je posjedu u blizini san Francisca razvio pravu psihdeličnu komunu koja je vrlo brzo postala it mjesto pjesnika, muzičara i svih svjetskih boema, koji su se radi zajedničkog gušta u halucinogenim sredstvima ali i svirci okupljali na takozvanim esid testovima. Ukoliko ste željeli biti dio ove pomalo čudne priče bilo je potrebno tek obući se što luđe, platiti simboličnih 1 dolar, a onda konzumirati količinu droge koju možete podnijeti. Oni kod kojih je LSD poticao kreativu imali su na raspolaganju i svu silu muzičkih instrumenata s kojima su mogli raditi doslovno što su htjeli. Uz spomenutog Kizija, lik bez kojeg ova priča ne bi mogla šljakati bio je Augustus Osli Stenli, glavni opskrbljivač , ali i svojevrsni mađioničar, lik koji je za Hendriksa napravio specijalnu tabletu Purple Haze, istu onu koja je postala krivac za istomeni hit.Pod utjecajem LSD magije, supstance koja omogućuje da vidite zvuk i čujete boje muzika je odmicala od početne jednostavnosti ka sve složenijem i svestranijem zvuku,čineći 60-te godinama sasvim osebujnih glazbenih formi, onih najjačih, totalno psihoaktivnih, onih bez kojih ne bi bilo ni žanra, ali ni Velvetovaca ,ni benda Grateful Dead,ni Zombies, ni pomalo suvremenijih Flaming lips, a bome ni Hendrixa ni Floyda..Stoga, lets rock! And long live the music!

AEM-logo-banner