Gaudeamus musicum

„Enfant terrible“ hrvatske glazbene scene

Tribute to Dino Dvornik..još jedan..jer to zaslužuje

Navršila se, eto, i osma godina kako nas je napustio zauvijek. I jel ima već toliko?

Uz mogući izuzetak Matije Dedića, nitko se tako lako i tako drsko nije uspio riješiti tereta slave i bremena "sina poznatog oca" kao što je to učinio on,,,jedan, jedini i zasigurno jedinstveni, autor čija je djela, a povijest to itekako već pokazuje, nemoguće kopirati i još teže slijediti. Jer, on je lik koji je Hrvatsku naučio drugačije plesati, ali i drugačije glazbeno razmišljati.

Leonardo Da Vinci je davno rekao: "Žalostan je onaj učenik koji ne nadmaši svog učitelja, ali i onaj koji se nema s kim igrati. Za lika današnje priče vrijedi i jedno i drugo. Jer, mada je tijekom svoje karijere učio, podučavao, surađivao, eksperimentirao, proširivao, vrijeme će, a i sitaucija pokazati kako je za većinu bio jednostavno preoriginalan i unatoč komunikativnoj i blagoglagoljivoj prirodi, apsolutno nerazumljiv. Kao i svi veliki umjetnici, bio je veliki paradoks. Njegova muzika je kao rijetko koja u kanonima hrvatske glazbe komunikativna, ležerna, zafrkantska, pristupačna, te, samo naizgled jednostavna i na prvu loptu, no, istovremeno, na muzičkoj razini,  malo ga je kolega razumjelo dovoljno dobro da bi s njim uopće mogli raditi ili glazbeno stvarati  na istom i nivou. I baš kao svi najveći, kako reče izvjesni glazbeni kritičar i pogodi u sridu- Došao je poput zalutale ljetne munje usred ustajale sive omorine, rasparao nebo, osvježio nas toliko potrebnom kišom, a onda se i polako ugasio, ostavivši prijestolje kralja hrvtskog punku zauvijek ispražnjeno.. Bio je genij kojeg je bilo teško razumjeti, ali ga je još uvijek izrazito lako slušati. A, na kraju krajeva, jedino je to važno. Imao je gotovo sve-Nenormalnu energiju na razini hiperaktivnosti, 'crnački' osjećaj za ritam i smisao za apsurd -sve to, i puno puno više, bio je vječni zločesti splitski dječak koji , je "opet  bija kriv i bit će kriv dok je živ", kreativac čiji su hitovi ostavili pečat u cijeloj generaciji, ali i koji je na scenu donio nikada ranije, a čini se, i nikada više, viđenu snagu i karakter, utjelovivši u svojoj glazbi lik gradskog frajera s jezikom poput žileta, genijalac koji se fura na funk i ulični zen budizam, autor melodija koje reflektiraju  testosteronski naboj, afirmiraju pozitivnu ludost, radost i aluzije seksa, ali i pjesnik koji je u baladama, unatoč mačo stavu, znao bez beda otkriti i ogoliti vlastitu gotovo bezglavu romantičnu privrženost.Sve to i puno puno više bio je jedan i jedini, jedinstveni enfant terible nacionalne scene, Dino Dvornik. Živ bio majstore i još jednom..naklon do poda. Pokazao si nam što je mjuza!

AEM-logo-banner