Gaudeamus

Strahovi i neke fobije

Paralizirajući strah je onaj najgori strah najčešće uzrokovan nekom fobijom. 

U ljudskoj prirodi je urođen uvijek neki strah, od poznatog, nepoznatog ili iracionalan. Strahovi nas ''guraju naprijed'', ali isto tako mogu nas doslovno paralizirati privremenol ili svaki put kad se određena situacija ponovi. 

Strahovi koji nam se razviju u djetinjstvu, najčešće ostaju prisutni tijekom čitavog našeg života. Pa upoznajmo malo strah pobliže kako bismo ga mogli lakše razumjeti, a fobije ćemo spomenuti kasnije u tekstu. Strah je intenzivan i neugodan negativni osjećaj koji čovjek doživljava kad vidi ili očekuje opasnost, bila ona realna ili nerealna, kad opasnost zapravo ne postoji. Strah nastaje usred opažanja ili očekivanja stvarne ili zamišljene opasnosti, ili ozbiljne prijetnje. To je urođena, genetski programirana reakcija na prijeteći ili bolan podražaj. Strah je primarna emocija, kao i sreća, tuga, iznenađenje, ljutnja i gađenje, što znači da se u različitim kulturama izražava na isti ili sličan način, odnosno da izražavanje straha nije naučeno, ali strah nije nefunkcionalan, on poput boli, čiji je cilj zaštititi tijelo od daljnjih oštećenja, svojom intenzivnom neugodom i isključivanjem svih drugih stvari koncentrira tijelo na obranu od onoga što izaziva strah, postavlja sustav u stanje spremnosti i potiče na pozorno motrenje onoga od čega prijeti opasnost. Čak i sam izraz straha  izaziva veću pozornost na događaje u okolini.

Glavna struktura u mozgu koja regulira nastajanje straha je amigdala. Postoji cijeli raspon mogućih negativnih osjećaja ovisno o situaciji u kojoj se čovjek nalazi poput panike, straha ili užasa, a postoji također cijeli raspon nerealnih ili iracionalnih i nestvarnih strahova koje nazivamo fobijama . Fobija nije nužno iracionalna, ali je uvijek pretjerani strah. Na fiziološkom planu, manifestira se ubrzanim radom srca, porastom tonusa mišića, povišenim krvnim pritiskom, povećanim lučenjem adrenalina, ubrzanim disanjem, sušenjem usta i tako dalje. Na planu ponašanja, manifestira se karakterističnim držanjem tijela koje je biološki signalna reakcija na opasnost.

Kako su fobije usko povezane sa strahovima, nabrojat ćemo neke od fobija za koje možda znate ili uopće ne znate: agorafobija - strah od velikog otvorenog prostora, klaustrofobija - strah od malog zatvorenog prostora, ksenofobija - strah od stranaca, mizofobija - strah od zaraze bakterijama ili virusima, ablutofobija – strah od pranja i kupanja, agateofobija – strah od ludila, agorafobija – strah od otvorenog prostora i javnih mjesta, aklufobija – strah od mraka, akrofobija – strah od visine,androfobija – strah od muškaraca, za arahnofobiju ili strah od paukova smo gotovo svi več čuli.

Postoji stvarno veliki popis fobija, odnosno ljudskih strahova. Evo još nekih najčešćih fobija:brontofobija – strah od munja i grmljavine,batrahofobija – strah od žaba, dentofobija – strah od zubara zanimljiva je fobofobija – strah od straha, gamofobija – strah od braka, glosofobija – strah od obraćanja javnosti, izopterofobija – strah od termita, ofidiofobija – strah od zmija, smiješna je penterafobija – strah od punice, tropofobija – strah od promjena i jako česta fobija je zoofobija – strah od životinja. Trebamo li spominjati uopće druge vrste fobija kad i ovih najčešćih ima previše.

Ljudi se boje za svoju egzistenciju, za obitelj, boje se katastrofa ili bolesti i to svakodnevno, u manjoj ili većoj mjeri. Neki imaju hrabrosti ipak popkušati uraditi nešto unatoč strahu, dok nekima i sama pomisao na određene situacije stvara osjećaj nelagode, ubrzava otkucaje srca, fizički nas ukoči ili se čak počnemo preznojavati, možda upadati u nesvijest. Bilo kako bilo, strah nije nimalo ugodan ni poželjan u našim životima, ali je prisutan i moramo se naučiti živjeti sa strahovima i izbjegavati situacije koje nam izazivaju fobiju i to je to.

Facebook