Gaudeamus

„Zaboravi Hollywood“, još jedna sjajna kazališna poslastica obiteljske manufakture Gavran

„Svrha je glume da bude prirodi ogledalo“

Gavran - Hollywood

Niti u jednom trenutku ne zaboravljajući grad iz kojeg je krenuo u svijet, ali i, koliko god to pretenciozno i za Miru netipično zvučalo, na put slave, po dobrom starom običaju, najomiljeniji i zasigurno jedan od najuspješnijih Novogradiščana.

Veliki Miro Gavran, sugrađanima je, u okviru književno-kazališnog festivala posvećenog njegovom proznom i kazališnom opusu, poklonio još jednu pretpremijeru.Nakon Austrije, Slovačke i daleke Indije, ali i duga dva desetljeća uspješnog igranja, predstava „Zaboravi Hollywood“ stigla je i na novogadiške kazališne daske

Gavran - HollywoodKazališnim znalcima, poklonicima Talijine umjetnost i Mirinog dramaturškog opusa, ali i svim istinskim loklapatriotima, dovoljno je bilo tek pročitati crtice iz životopisa predstave i dobro poznati, sjajno uigrani sastav ekipe zaslužne za konačni proizvod (redatelj-Miroslav Međimorec, scena i kostimi –Jasmina Pacek, producentica-Mladena Gavran ), kako bi znali da je pred nama još jedna vrsna teatarska poslastica. Dodajmo tome još jedan mamac- njih dvojicu, jednako glavne glumce, Željka Konigsknechta, umjetnika koji brojkama može parirati autoru, našem najizvođenijem, najomiljenijem, ali i najprevođenijem suvremenom dramaturgu ( 120 uloga u oko 58 naslova, ali i više od 5 tisuća odigranih predstava) i kako reče Miro najavljujući predstavu, „unuka svoje majke“, trećeg najmlađeg člana putujućeg obiteljskog teatra, Jakova Gavrana, i samo se probajte ne zakačiti na sjajnu kazališnu priču, još jednu iz bogatog opusa Mirinih komedija.

Gavran - HollywoodI koliko god bilo sličnosti u Gavranovim tekstovima, kazališnim i proznim malim, velikim ljudskim pričama, predstava „Zaboravi Hollywood“ pomalo je i drugačija od onih na kakve smo navikli. Priča je to o kazališnim likovima u kazališnoj predstavi, ali i priča koja na sjajan način istovremeno demistificira glumački poziv, ali i uspješno dočarava svu njegovu kompleksnost, učeći nas što dobra gluma zapravo jest, ali i pokazujući kako je glumcu čitavo tijelo- glavni instrument i jedini alat za rad. Iskusni Konigsknecht, umjetnik istinske scenske karizme, s habitusom vrsnog komičara u predstavi je Gabrijel, pomalo ostarjeli profesor glume, ali i glumac prepun taštine, umišljena veličina, pokvarenjak ljubomoran na neke ( ali i sve) nove klince u usponu, i dalje željan dobrih naslovnih uloga, svjetala reflektora, pažnje medija i obožavanja publike. Jer, na kraju krajeva, kako tvrdi i predstava, ovdje svi žele biti zvijezde.

 Jakov Gavran, privatno i osobno, iz predstave u predstavu, sve kvalitetniji i glumački svestraniji umjetnik ( bit će kako jabuka ne pada daleko od stabla, posebno ukoliko je stablo jabukovo, ali i kako krv nije voda), u predstavi je upravo jedna od tih, po Gabrijela prijetećih, mladih, nadolazećih nada, kaazališni amater, zaljubljenik u glumu i glumački poziv, mladić čiji talent, unatoč entuzijazmu još uvijek nije primjećen, ali je i pomalo poljuljan nakon nekoliko propalih pokušaja upisa na akademiju.Želeći po posljednji puta provjeriti je li ili nije stvoren za glumca, ali se i još jednom okušati na prijemnom ispitu, Jakov, u predstavi Matej, zamoli Gabrijela da ga privatno podučava, ali i što kvalitetnije pripremi za audiciju.

Gavran - Hollywood

U narednih 80-ak iznimno dinamičnih kazališnih minuta, kroz niz svakodnevnih, za glumca neophodnih i uobičajenih „stilskih vježbi“, vježbi govora i dikcije, fizičke i psihičke transformacije i uronjenosti u lik, razvija se zanimljiv odnos, ali i neobična povezanost koja s vremenom, kako Gabrijel postaje svjestan mladićevog talenta, prerasta u bespoštedno suparništvo. Vještim ispreplitanjem komičnog i dramskog, u čemu je Miro, uvjerili smo se odavno, pravi majstor, emotivnog i napetog, kao i brojnim neočekivanim obratima, unatoč još jednom neuspjelom prijemnom ispitu, za što se osobnom intervencijom kod kolega pobrinuo Gabrijel, Matej dobiva adekvatnu satisfakciju u obliku glavne uloge u holivudskom filmskom spektaklu, istu onu na koju je posebno žestoko, uvjeren u vlastitu glumačku superiornost, istovremeno podcjenjujući sve ostale kolege, „pucao“ i njegov mentor.

I mada maske i jednog i drugog, u maniri dobrih glumaca, ne padaju sve do kraja priče o jednom neobičnom odnosu, kao i do kraja predstave, jer predastava je ovo o glumcima i kazalištu i ulogama, sve je, zapravo, rečeno i sve je jasno..Dovoljna je tek nekolicina pravih kazališnih replika, onakvih kakve nam samo Miro može ponuditi, praćenih pokretom, pogledom, mimikom. Na kraju krajeva, a naučila nas je to predstava „Zaboravi Hollywood“, razotkrivajući glavne junake i demistifirajući profesiju kojom se bave, ( ovdje svi žele biti zvijezde), pravom je glumcu, baš kao i um, čitavo njegovo tijelo alat i instrument kojim se prenose misli i poruke, ali i dolazi do publike. 

Jer, svrha je glume, kako reče sjajni Željko Konigsknecht kroz lik Gabrijela, „ da bude prirodi ogledalo“.A svrha kulture da nas zamisli, nahrani i oplemeni. Stoga, veliko hvala velikom, a opet toliko jednostavnom, bliskom i našem, Miri Gavranu, na prilici da osjetimo i živimo umjetnost, ali i na još jednom vrhunskom obroku. Bilo je zadovoljstvo konzumirati ga. I hvala brojnim ( na sreću organizatora, ali i ponos grada)  Novogradiščanima željnima kulture što su ispunili prostor kazališne dvorane.Tih 80-ak minuta bili smo istinski urbana sredina. I uspješno poletjeli s Gavranom.

Facebook