Gaudeamus

Umjesto čestitke.uz prvih 170.godina novogradiške bolnice

Vrijeme je……

479779 4198061394162 1525881575 n

I dok ljudi u određenoj dobi rođendane dočekuju pomalo pomiješanih osjećaja-istovremeno sretni zbog slavlja u društvu dragih im ljudi i ponekog poklona, ali i nostalgično-melankolični, jer eto još jedne na leđima ( eh, ta taština).

Rođendani institucija tim su bolji čim su veći. Jer samo se tako  potvrđuju tradicija i iskustvo, ali i stiče profesionalni ugled.Vrijednosti su to kojima se, s pravom ponosi i Podružnica Gradske bolnice Nova Gradiška ( unatoč do kraja neriješenom pravnom statusu i izgubljenom subjektivitetu), zdravstvena ustanova koja će u petak, 2.prosinca, svečano, u nazočnosti čelnog čovjeka resornog ministarstva,predsjednika HZL-a,dekana osječkog medicinskog fakulteta, te brojnih drugih uglednika, obilježiti svojih prvih 170.godina postojanja, ali i 120 godina kirurgije,60.godina interne, 50.godina pedijatrije, te 60.godina vlastite podružnice Hrvatskog liječničkog zbora

561543 3843590172603 1537047869 n

dr.Aleksandr NikolajevićPriča o povijesti dugoj 170 godina počinje davne 1846.godine u zgradi vojne pekare smještene u to doba na periferiji grada, brdu Jabukovac, suvremenim Novogradiščanima poznatom kao Malčansko brdo. I mada je tih ranih godina imala puno više ulogu ubožnice nego li onog što danas smatramo bolnicom, dolaskom u grad prvog diplomiranog liječnika dr.Aleksandra Nikolajevića, a potom i Koste Mladenovića ( dugogodišnjeg „direktora“ustanove), uglednih bečkih i zagrebačkihKosta Mladenovic studenata, entuzijasta koji su se, vrlo brzo, ppokaazali ključnim za stvaranje bolnice kakvu i danas poznajemo, službeno počinje priča o razvoju onoga što zovemo suvremeno zdravstvo. Zahvaljujući dr.Andriji Štamparu, za to vrijeme pomalo avangardnom stručnjaku koji je prva praktična liječnička znanja sticao upravo u novogradiškoj bolnici, pioniru narodnog zdravlja, autoru ustava svjetske zdravstvene organizacije, ustanova s gotovo dvostoljetnom povijesti, kao i grad u kojem je smještena, zauvijek je čvrsto povezana s ostatkom svijeta.Želimo li priču o povijesti dugoj 170.godina ispričati na pravi način, nemoguće je ne spomenuti i dr.Šimu Novosela, zaslužnog za  Dr.Šimun Šime Novoselnadogradnju kirurškog odjela s operacijskom dvornom, mjestom na kojem su slijedećih 50 godina obavljane sve kirurške operacije, kao i vizionara, Maksa Benkovića, narodnog liječnika, prosvjetitelja, književnika, putopisca, čovjeka zaslužnog za izgrdnju prvog javnog kupališta na Strmcu, ali i, mada službeno nija bila dio bolničkog tima, doktoricu Emiliju Lazić,-prvu ženu s novogradiškog područja koja je diplomom liječnice rušila društvene tabue.

 

 

Jedina zdravstvena ustanova na potezu od Slavonskog Broda do Zagreba, tijekom dugogodišnjih društveno političko ekonomskih mijena, rasla je i razvijala se zajedno s gradom, a preko svojih je leđa prevalila čak i tri rata. Nakon onog drugog, svjetskog, tadašnji kotar Nova Gradiška, zahvaljujući brojnim stručnjacima iz gotovo svih medicinskih grana, razvoju vanbolničkih službi, osnivanju antituberkuloznog dispanzera, a potom i Doma zdravlja, najmlađi hrvatski grad, zahvaljujući iznimnim stručnjacima, ali i sjajno ustrojenoj zdravstvenoj mreži, po svim parametrima predstavlja istinski urbanu sredinu. Na kraju krajeva, naselje bez bolnice nikako se ne može nazvati gradom. Posebno profesionalno, ali i osobno izazovne godine kako za bolnicu tako i za cjelokupni tim, zasigurno su bile ratne 90.-te.

 Godine su to, kako u službenoj monografiji objavljenoj uz 160.godišnjicu ustanove, piše dr. Damir Japundžić, krvi i suza, ali i godine istinskih profesionalnih izazova, jer radeći u nemogućim uvjetima, spašavajući živote, ali i beskompromisno čuvajući grad, bolnica je potvrdila poziciju relevantne ustanove, dokazujući se stručnom, profesionalnom i humanom. O njenom značaju, iako nikada nije dobila zasluženi status ratne bolnice ( ah te vječne političke igre!), posebno snažno svjedoče brojke, iste one koje će i zauvijek, čak i u okviru hladne i racionalne statistike, pričati priču o vremenima neljudskosti. Jer, kroz novogradišku je bolnicu u vremenu od 1991.do 1995.godine  prošlo je ukupno 2124 ranjenih, 667 pacijenata s teškim tjelesnim ozljedama, 1457 s lakšim. Ratna evidencija pamti i bilježi i 264 poginule osobe, ali i značajne količine izdanih tekućina koje znače život- 950 litara  krvi i 3500 litara infuzijske otopine .I koliko god ratno vrijeme bilo vrijeme osobnih trauma i strahova, ali   vrijeme izazova, većina liječnika, onih istinskih koji vlastito zanimanje smatraju životnim pozivom ( jer, samo je na takav način moguće obavljati posao), vjeruje kako su upravo takve okolnosti trenuci u kojima na najbolji način, na ispit dolaze humanost, predanost, ali i stručnost.Zahvaljujući entuzijazmu, ljudske su to i medicinske vrijednosti koje su novogradiški liječnici i čitav bolnički tim, položili s najvišim ocjenama.

I mada su pravno-poltičke igre, kao i nekolicina, uglavnom apsurdnih pokušaja spašavanja sustava, rezultirali i iznimno nepovoljnim okolnostima po novogradišku bolnicu, čineći nas puno manje gradom nego li smo to bili u vremenima njenih početaka, nastojeći pod svaku cijenu, zadržati status, ali i svakodnevno, u skladu s Hipokratovom zakletvom, biti na usluzi Novogradiščanima, ali i pacijentima iz Novske i Kutine, novogradiška bolnica, unatoč problemima i kompleksnim finacijsko pravnim odnosima, odlasku velikog broja liječnika što je, prije svega posljednica nekih drugih, jednako negativnih društvenih trendova, a ne toliko uvjeta za rad i prilika za profesionalnim napredovanjem, obilježavajući prvih 170.godina, hrabro okreće novu stranicu vlastite, ali i povijesti grada. Jer, i više nego simbolično, godišnjicu proslavlja gotovo istovremeno kada i grad dočekuje svoj 268.rođendan. S velikim planovima, pomalo revolucionarnim, ali i , bude li političke volje i mudrosti, dugoročno, itekako, realno ostvarivim idejama. Uostalom, svaka je sredina napravila značajne iskorake tek onda kada su stvari u svoje ruke preuzimali utopisti i vizionari. A, takvih nam, na sreću ili na žalost ( jer oduvijek je bilo i zlih jezika i jala i otpora, i podmetanja i kritika.ali, bit će kako mi samo na taj način možemo funkcionirati) , nikada nije nedostajalo.Na kraju krajeva, da nije bilo medicinski revolucionarnog Štampara, vanserijski avangardnog gradonačelnika Kramarića, kao i brojnih drugih, anonimnih, ali i onih koje je povijest, slučajno ili namjerno, zaboravila uvrstiti među svoje brojne požutjele stranice i arhive, nikada od Nove Gradiške grada. Jer, grad prije svega čine ideje i mentalni sklop, koje se, bude li i sreće, uspješno poklope s poklope s infarstrukturom, ali i tradicijom, a onda potpomognute snažnom političkom voljom, stvari guraju naprijed.

Dr. Andrija Štampar

Bude li sreće, ali i zajedničke odluke, možda baš bolnica okrene negativne trendove. Osim toga, šteta bi bilo prokockati simboliku i mogućnosti koje pružaju rođendani, pa u slijedećih bolničkih 170., ali i novogradiških 268. godina, ne odlučiti drugačije…Krajnje je vrijeme da ponovno osjetimo onaj odavno ugasli duh urbanosti… U to ime, poželimo ustanovi s hvalevrijednom tradicijom, ali i prepoznatljivom kvalitetom sretnih prvih 170! 

Facebook

 

AEM-logo-banner