Gaudeamus

Uz Međunarodni dan borbe protiv AIDS-a

„Kuga“ modernog doba ili sat zdravstvenog odgoja

Već 28 godina unazad, svijet, ali i Hrvatska  prvi dan mjeseca prosinca obilježavaju Međunarodni dan borbe protiv AIDS-a.

S ciljem podizanja svijesti javnosti, promoviranja odgovornosti prema vlastitom zdravlju, ukazivanja na javnozdravstveni značaj HIV/ AIDS-a, , rizike i mjere zaštite, važnost prevencije, pravodobnog dijagnosticiranja i liječenja, pokazivanja solidarnosti prema oboljelima, te, prije svega, spriječavanja stigmatizacije i diskriminacije.

 

 Svojevremeno ozbiljan globalni javno zdravstveni problem, bolest je ovo s kojom u Hrvatskoj, u odnosu na ostatak svijeta, živi relativno mali, ali ne i zanemariv broj pacijenata. Prvi slučaj zaraze HIV virusom u našoj je zemlji zabilježen prije 30 godina. Od tada pa do sredine listopada prošle godine prijavljeno je oko 1300 dijagnosticiranih HIV infekcija, i 220 oboljelih. Najnoviji podci kažu kako je u Hrvatskoj trenutno oko tisuću zaraženih osoba. Posljednjih godina prosječno godišnje bilježimo oko 80 novodijagnosticiranih slučajeva zaraze virusom HIV-a, 2015. bilo ih je 90, ali i 8 smrnih slučajeva.

Istovremeno, u svijetu je prošle godine s HIV infekcijom živjelo 37 milijuna ljudi, a među njima i dva milijna novo otkrivenih slučajeva.

Kratica HIV ( engleski- Human Immunodeficiency Virus) označava virus koji napada imunološki sustav i uzorkuje cjeloživotnu korničnu bolest, koja najčešće, dugi niz godina, gotovo uopće nema simptoma. AIDS je tek krajnji stadij HIV infekcije koja nastaje uslijed uništenja imunološkog sustava, s pojavom različitih bolesti, kao i čak 26 različitih kliničkih stanja koje obuhvaćaju razvoj tumora i takozvanih oportunističkih infekcija, onih koje se kod zdravih ljudi gotovo nikada ne bi razvile.

HIV pozitivne osobe, dakle sobe zaražene virusom, mogu, ali i ne moraju razviti AIDS. Riječ je o bolesti koja onemogućava ispravno funkcioniranje imunološkog sustava-prirodne obrane organizma od infekcija, čineći ga neučinkovitim. Definicija AIDS-a kažu stručnjaci, uključuje sve HIV pozitivne osobe koje u krvi imaju manje od 200 T4 stanica, vrste limfocita ključnih za proizvodnju protutijela čija je funkcija borba s infekcijama, a koje virus rapidno uništva. I mada je riječ o iznimno kompleksnoj bolesti za koju još uvijek nema lijeka, suvremena farmakologija, za razliku od ranih 80-tih,kada je bolest po prvi puta dijagnosticirana, oboljelima od AIDS-a omogućuje relativno uspješn život s bolesti. Ipak, valja znati kako je riječ o smrtonosnoj, neizlječivoj, spolno prenosivoj bolesti ( najčešće homoseksualnim i heteroseksualnim ). Virus HIV-a u tijelo može ući kroz sluznicu vagine, vulve, penisa, rektuma ili usta tijekom spolnog odnosa, ali i putem zaražene krvi i krvnih komponenti, zbog čega je prisutna i kod intravenskih ovisnika, kao i putem majčina mlijeka. Iako su znanstvenici HIV otkrili u slini zaraženih, unatoč višegodišnjem uvjerenju, danas zasigurno znamo kako  se virus ne može prenijeti na taj način, kao ni poljupcem.HIV se ne prenosi niti uobičajenim kontaktima kožom-rukovanjem, grljenjem,kontakotom s predmetima, korištenjem javnih toaleta, bazena, tuševa ili sauna, kihanjem, kašljanjem, ljubljenjem, liječenjem u ambulantama i kod stomatologa, doduše primjenjuju li se uobičajene higijenske mjere. U zajedničkoj strategiji u području prevencije i liječenja HIV/AIDS-a Svjetska zdravstvena organizacija i program Ujedinjenih naroda za razdoblje od 2011 do 2015. postavili su slijedeće ciljeve-dostići nulu novih infekcija, nulu diskriminacija i nulu smrti poveznih s AIDS-om.

Bio je ovo kraći, stručni ( da, znam ne i pretjerano zanimljiv tekst),  ali neophodan sat zdravstvenog odgoja, jer infekciju HIV virusom moguće je izbjeći jedino edukacijom,odgovornom brigom o vlastitom zdravlju, kao i izbjegavanjem spolnih odnosa bez zaštite. Ukoliko i pored toga sumnjate u mogućnost zaraze, neizvjesnost je vrlo jednostavno riješiti, čak i u našoj zemlji, iznimno brzim i apsolutno diskretnim testiranjem, (nije potrebno ostavljati niti jedan osobni podatak , ali ni donositi uputnicu, jer postupak je, osim diskretnosti i potpuno anoniman). Zaštićeni ste,tek šifrom, a osim osobe koja će testiranje provesti ( uz postupak obično ide i kraće testiranje koje uključuje nekolicinu pitanja vezanih uz način i stil života, broj spolnih partnera, vrstu zaštite koju pri tome koristite), vi ste jedini koji će biti upoznati s rezultatom. E, da, dok još nije zvonilo, a mi prešli na drugu cjelinu, važno je spomenuti i slijedeće- većina ljudi zapravo ne zna što je HIV , a što AIDS, te smatraju kako je riječ o nužno smrtonosnoj bolesti. Doduše, prije 30-ak godina tako je uglavnom i bilo. I mada je još uvijek riječ o cjeloživotnoj kroničnoj bolesti, zahvaljujući sve učinkovitijim terapijama, liječenje zaaustavlja napredovanje bolesti i razvoj AIDS-a. Valja znati i da je AIDS krajnji stadij HIV infekcije koji nastaje uslijed potpunog uništenja imunološkog sustava, što uzrokuje čitav niz dodatnih, različitih oboljenja.Stoga je iznimno važno da što prije bude postavljena dijagnoza, kako bi oboljeli mogao biti uključen u kontinuiranu skrb, te počeo koristiti terapiju s ciljem sprečavanja nesvjesnog širenja infekcije. Jel sad sve jasno? Hajmo onda prijeći na povijest.

Sve je počelo 1981. godine kada je kod pet mladih homoseksualaca iz Los Angelesa otkrivena do tad nepoznata bolest. I mada su znanstvenici i liječnici bili u priličnom čudu, tada još nitko  nije ni slutio kako je riječ o „kugi 20.stoljeća“. Zbog prvi nekoliko, upravo spomenutih slučajeva, AIDS je dosta dugo smatran bolešću homoseksualaca, te pogrdno nazivana „pederskim rakom“. Trebalo je nekoliko godina da se dokaže suprotno, na žalost, tek kada su počela obolijevati djeca i žene.1983. frncuski onkolog Luc Montagnier izolirao je do tad nepoznat virus i prozvao ga retrovirusom HIV, a bolest AIDS.Do 1996.godine gotovo 23 milijuna ljudi diljem svijeta bilo je HIV pozitivno, od toga 21 milijun odraslih i oko 830 tisuća djece. Sve do nedavno, u području podsaharske Afrike s virusom je živjelo više od 26 milijuna ljudi, a kontinet je bilježio preko 2 milijuna smrtnih slučjeva godišnje.

Zbog neznanja , nedovoljne informiranosti, poistovjećivanja bolesti isključivo s jednom, već u startu izrazito diskriminiranom i marginaliziranom skupinom, kao i neadekvatnog medijskog tretmana bolesti koju je gotovo uvijek pratio i izniman senzacionalizam ( jer, slučajno ili ne, velik broj HIV pozitivnih osoba dolazi iz svijeta „show bussinessa“), onda, ali i danas  na snazi je stigmatizacija svih onih koji žive s HIV-om.

U Hrvatskoj je ( očekivano, jel? Ma, da, gdje god se okreneš, ne možeš pobjeći od homofobije! ), situacija daleko gora, jer u općoj populaciji to i dalje predstavlja ogroman probem. HIV pozitivne osobe vrlo često nemaju podršku čak ni okoline, ni članova obitelji, zbog čega svoje zdravstveno stanje najčešće prešućuju, zbog straha od negativne reakcije i mogućnosti odbacivanja. Tu je, onda  još i sveprisutan strah od gubitka, nemogućnosti nalaženja posla, ali i ostvarivanja bilo kakvog oblika emotivne veze.Poseban problem predstavlja i činjenica kako se diskriminacija vrlo često događa čak i unutar zdravstvenog sustava, iako bi bilo realno za očekivati kako za sustav čine ljudi dobro upoznati s tematikom, kao i načinom prijenosa HIV virusa.

Stanju nikako ne ide ni u prilog nepostojanje cjelovitog, vremenu primjerenog zdravstvenog i spolnog odgoja, nedovoljna informiranost o značaju i sredstvima kontracepcije, retradicionalizacija društva, kao i iznimno konzervativan i dominantno patrijarhalan svjetonazor.Na sreću, unatoč okolnostima, kao i činjenici kako , za razliku od drugih europskih zemalja s niskom incidencijom AIDS-a, Hrvatska ima sve preduvjjete za ulazak HIV infekcije u zemlju ( otvorene granice, putovanja u inozemstvo, razvijen turizam), broj oboljelih nije alarmantan.Ipak, treba reći  i kako statistika pokazuje da su u Hrvatskoj, kada je riječ o pojavnosti HIV infekcija,  homoseksualci i dalje najrizičnija skupina.

Sad kad znate sve što treba znati, potrebno je tek poraditi na vlastitim stavovima, a to je uvijek ono daleko najteže i daleko najzeznutije. Stoga, niste li još uvijek načisto kakav stav zauzeti prema HIV pozitivnim osobama, ili vam instinktivno pada na pamet izolirati ih i stigmatizirati, evo i preporuke za kraj. Osim toga, što je bolje neke bezvezne zimske večeri od  dobrog filma.? ! A, ovaj će vas, zasigurno i nasmijati i rasplakati i podučiti, ali i vratiti na same početke priče o „kugi 20.stoljeća“, te, prije svega,  natjerati da stvari pogledate drugačijim očima. Jer, ako je neki film uspio za sobom podići prašinu, to je onda zasigurno ovaj. Jer u vrijeme kada je objavljen, AIDS i homoseksualnost su bili tabu, nešto što se nije događalo prosječno finim Amerima, nego tamo negdje daleko od svakodnevice. Osim toga, riječ je o prvom filmu koji je bez šminke i uobičajene holivudske kozmetike prikazao lice čovjeka koji trpi svakodnevu diskriminaciju i probleme koje sa sobom nosi aktivan i aktiviran HIV virus.Nađemo se na „ulicama Philadelphie“….

Facebook

 

AEM-logo-banner