Gaudeamus

Uz 70.rođendan UNICEFA ( 11.prosinca 1946.-11.prosinca 2016.)

Može li svijet postati mjesto po mjeri djeteta?

„Krivi smo za mnoge propuste i greške , ali naš je najveći zločin zlostavljanje djece, negiranje temelja života. Mnoge stvari mogu čekati,  djeca ne mogu. Njima ne možemo odgovoriti sutra, jer ona traže danas“.

I mada ih nazivamo svojim najvećim blagom, nastojeći kreirati svijet po njihovoj mjeri, ali ga i učiniti dostojnim za djecu, zadaća je to, u kojoj taman što napravimo korak naprijed, slijede i ona dva natrag. Jer, u ovom trenutku svako četvrto dijete svijeta živi u teškim uvjetima siromaštva, rata i elementarnih nepogoda, izloženo sukobima, krizama, nejednakosti i diskriminaciji, zbog svog spola, rase, vjere, etničke grupe, ili samo stoga što su invalidi. Njih 250 milijuna odraasta u zemljama pogođenim sukobima, 50 milijuna ih je primoraano napustiti svoje domove, a veliki broj njih, i u našoj zemlji ,za blagdane sanja nedostižnu čokoladu ili rukavice.

Svijet je to koji svakodnevno, već dugih 70 godina, s puno entuzijazma i ljubavi nastoji „popraviti“ UNICEF“- fond Ujedinjenih naroda za djecu-vodeća humanitarna i razvojna agencija koja brine o djeci, njihovim pravima i potrebama u cijelom svijetu, nastojeći svakome osigurati dobre životne prilike. Proslavljajući 11.prosinca veliki i značajni, 70.-ti rođendan, UNICEF je, djelujući na temelju svemirski važnog dokument-Konvencije o pravima djeteta, podsjetio svijet na svoju glavnu zadaću-surađujući s vladama i civilnim sektorom pomoći u promicanju, zaštiti i ostvarivanju prava sve djece,  posebno one najranjivije.U svijetu čiji su imperativ i jedino istinsko božanstvo-novac i materijalno, zvuči gotovo nevjerojatno da organizacija takve veličine i utjecaja ( s partnerima u 190 zemalja i teritorija, kroz napore 13 tisuća domaćih i međunarodnih zaposlenika, s nacionalnim odborima u 37 najrazvijenijih zemalja svijeta),  više od pola stoljeća postoji i djeluje isključivo zahvaljujući dobrovoljnim prilozima država i vlada, fondacija i poslovnih partnera, ali i značajnog iznosa prikupljenog novčanim sredstvima nebrojenim anonimnih građana cijeloga svijeta.

Priča o jedinstvenim „čuvarima djetinjstva“službeno počinje završetkom Drugog svjetskog rata, u trenutku kada je Europa bila izmučena, a milijuni djece tražili pomoć ne bi li preživjeli. Čvrsto vjerujući kako bi dobrobit djece svijeta,  trebala biti najvažnija zadaća istog tog svijeta, 1946. godine  na prvom zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda donesena je jednoglasna odluka o osnivanju Unicefa, posebne agencije čija će zadaća biti nastojanje oko kreiranja svijeta po mjeri djeteta. Vrlo brzo, već po samom osnivanju, Unicef je počeo ispunjavati svoju osnovnu zadaću, te je u godinama nakon rata svakodnevno hranio 6 milijuna gladnih dječjih usta. U to je vrijeme zemlja kojoj je pripadala i Hrvatska, bila jedna od prvih koje su počele primati Unicefovu pomoć.

Dugih 70 godina, diljem zemaljske kugle, ali i u svakom njenom najskrivenijem kutku u kojem postoje djeca, UNICEF im nastoji  pružiti svu podršku kako bi ostvarila svoje pune potencijale. I mada je svako dijete isto, ( nastoji nas tome podučiti i Konvencija o dječjim pravima), pomoć onima najranjivijima, uvijek je prioritet. A, najranjivija su svakako djeca koja žive u siromaštvu i neimaštini, bez pristupa osnovnim zdravstvenim uslugama, djeca u sukobu sa zakonom, te djeca koja žive u institucijama. Najveća svjetska organizacija za djecu u ovom trenutku samo u Hrvatskoj provodi nekoliko iznimno značajnih projekata.

 Projekt ranog razvoja djece bavi se pružanjem podrške najranjivijoj skupini djece, roditeljimaa-prijateljima djece, kakva su odnedavno, sva rodilišta u Hrvatskoj, predškolskim obrazovanjem, ranom intervencijom, skrbi za prijevremeno rođenu djecu, te potporom dojenju. Kroz projekt zaštite djece, Unicefovi stručnjaci, ambasadori, ali i brojni čuvari djetinjstva ( kakvi mogu postati svi oni s dovoljno empatije, ali i beskrajnom potrebnom pažnjom i ljubavlju) pružaju pomoć djeci u kriznim situacijama,štiteći ih od nasilja, nastojeći im omogućiti odrastanje u obieljskom okruženju, ali i pomoći pri kreiranju gradova prijatelje djece i osigurati njihova prava u medijima te poslovnom sektoru.

Učeći kroz iskustvo dugo 7 desetljeća, Unicef je naučio da se problemi za koje ne postoje egzaktni podaci vrlo često uopće ne rješavaju. Stoga u suradnji s partnerima čitavo vrijeme svog djelovanja, vrijedno prikuplja podatke o položaju djece i žena, kako i Hrvatskoj tako i u svijetu. Neprocjenjivo je to znanje koje Unicef koristi s ciljem donošenja boljih odluka u korist najranjivije skupine.

Riječ je o podacima koje zorno govore kako djeca na određenom području žive, ali i pomažu podići svijest javnosti o tome koji su ključni problemi u ostvarivanju dječjih prava, ali i ukazati na područja u kojima je potrebno učiniti više kako bi se situacija poboljšala te svijet postao bolje i ugodnije mjesto za život djece.

70.rođendan koji je Unicef diljem svijeta proslavio 11.prosinca prilika je za prisjećanje na sve do sada učinjeno, ali i slavlje zbog postignutog napretka, jer, unatoč i dalje prisutnim brojnim problemima, kao i grubom kršenju osnovnih dječjih prava, od godina osnutka i vremena drugog svjetskog rata, učinjeno je iznimno puno. Prije svega, broj djece osnovnoškolskog uzrasta koja ne pohađaju nastavu samo je u posljednjih 26 godina zahvaljujući naporima Unicefa, smanjen za više od 40 posto. Tijekom prošle godine organizacija je zajedno sa svojim partnerima, diljem svijeta brinula o 2,9 milijuna djece oboljele od teške akutne neuhranjenosti, ali i brojci on njih nekoliko milijuna, u dobi od 3 do 18 godina, pružila pristup formalnom ili neformalnom obrazovanju.

Na žalost, i pored napretka i pored činjenice kako bi 21.stoljeće trebalo nositi i izvjesni civilizaacijski i evolucijski iskorak, Unicefova misija i dalje je jednako važna, jednako hitna i jednako univerzalna kao i te davne 1946.Od sira jarko žute boje, kakav je posredstvom Unicefa nkon rata stigao i u Hrvatsku, preko besplatnih mliječnih obroka u školama, sapuna, mnogima mrskog ribljeg ulja, ali i prve čokolade, do kasnijih ulaganja u trajna rješenja koja osiguravaju strukturne društvene promjene, sve je to Unicef.

 Unicef su i prve tvornice penicilina, moderne mljekare, kvalitetna edukacija za medicinsko osoblje, stotinu bicikala, ali i automobila za patronažnu službu, drastično smanjenje smrtnosti novorođenčadi, iskorijenjivanje brojnih bolesti, opremanje škola suvremenim nastavnim priborom-i to je Unicef, planetarno sjajna priča koja, unatoč tome što je svijet još uvijek, mjestimično obojan tamnim bojama, dokazuje moć i snagu pojedinca, ali i značaj i veličinu humanosti, podsjećajući nas svakodnevno na ono istinski vrijedno i neprocjenjivo-djecu.

Zbog svega toga, poželimo Unicefu još, bar toliko godina. I neka 70.rođendan bude trenutak za prikupljanje snage i nove energije za izazove koje svijet, tek priprema, a na koje će naša djeca, zasigurno tražiti odgovore. Na sreću, riječ je o ozbiljnim godinama koje sa sobom nose zrelost, ali i bogato iskustvo. I mada čarobnih rješenja nema, svijet je, itekako moguće učiniti boljim mjestom za djecu. Na kraju krajeva, čovječanstvo im to duguje. „A, snaga za promjene ionako počiva u svakome od nas.“