Izdvojen Glas - OCD ili „Stvaramo nova poznanstva“

5 do 12 za civilno društvo ili Trebaju li nam udruge?

Tko o čemu, a mi opet o civilnom društvu, ali kako kaže i stara, narodna ( slažem se, nedovoljno pristojna za medijski prostor, ali ovdje, itekako sa svrhom), „svatko se češe...  (nastavak, vjerujem, znate).

„Fancy shmancy“ manifestacija „Dani otvorenih vrata udruga“, svojevrsna pokazna vježba, ali i dobar PR alat organizacija civilnog društva, ove je godine, osim što je određenom broju ( uglavnom, neopravdano samozatajnih, ali, Bože moj, odgajani smo u kulturi koja pretjeranu samohvalu smatra nepristojnošću i arogancijom) udruga pružila priliku da javnosti predstavi svoj rad, otvorila je niz pitanja, ali i ukazala na brojne probleme. I, mada nije u skladu s bon-tonom gristi ruku koja te hrani, upravo bi mi, predstavnici civilnog društva, trebali biti najpozvaniji, ali i prvi koji će javno, jasno i glasno, progovoriti o svemu onome nedovoljno dobrom u vlastitim redovima. Osim toga,  kad  se već volimo nazivati društvenim korektivom, bilo bi krajnje licemjerno, prešutjeti sve ono što, evidentno, ne šljaka među nama.

 

Civilno društvo je u problemima. I, mada za to možemo, djelomično, kriviti Vladu i najavljeno ukidanje, odnosno preraspodjelu sredstava namijenjenih radu Udruga ( navodno zbog uštede i poražavajuće ekonomske situacije, iako je, svakom normalnom jasno kako je riječ o pokušaju otupljivanja oštrice onih koji imaju snage i hrabrosti upozoriti na evidentno svjetonazorsko, političko i ideološko skretanje zemlje u desno), stvari, na prvom mjestu, debelo ne štimaju niti među nama, što je potvrdio i Okrugli stol pod nazivom „Trebaju li nam udruge?“, u organizaciji Centra za podršku i razvoj civilnog društva „Delfin“ iz Pakraca.

 

I mada je skup bio namijenjen predstavnicima civilnog društva Požeško-slavonske županije, budimo iskreni, zaključci bi bili slični i da je organiziran bilo gdje drugdje.Iako je novi Zakon , s kojim još uvijek, u potpunosti nije upoznat najveći broj udruga, trebao stvari znatno popraviti, čini se, kako je situacija na terenu i na dalje poprilično nesređena. Možda je baš stoga, najava o smanjenju sredstava namijenjenih radu Udruga, koliko god bila poražavajuća za civilno društvo i proces demokratizacije, u jednu ruku i dobar test, jer, pokazat će, zapravo, pravo stanje stvari, ali i odvojiti žito od kukolja.  Budimo iskreni-unatoč enormno velikom broju udruga, još je uvijek među nama, jako malo onih koje su svoju ulogu, misiju i poslanje shvatile na pravi način, ali i koje su dovoljno hrabre, dovoljno educirane i dovoljno kapacitirane da bi istinski „odgajale“ za demokraciju, afirmirajući vrijednosti poput tolerancije, pluralizma, volonterstva, kulture mira .

 I dalje imamo one koje su u civilni sektor zalutale s namjerom da se ili ogrebu za određeni iznos, ili produciraju, ili tek, životare, sa sredstvima dobivenima od jedinica lokalne samouprave. A, to, na prvom mjestu, više neće biti tako lako, jer, prema već spomenutom novom Zakonu o udrugama, gradovi i općine više nisu dužne sredstvima proračuna financirati rad Udruga, što je, činjenica s kojom brojne organizacije civilnog društva ili još nisu sasvim upoznate, ili se nikako ne mogu pomiriti.

 Jer, sada bi, vidi vraga, nešto trebalo i raditi, pa napisati projekt, pa se, uvažavajući konkurenciju, kvalitetnim i kreativnim idejama, međusobno natjecati, i tek onda doći u poziciju da sredstva možete ili i ne morate dobiti. Udruge koje su i do sada tako radile, izgrađujući i educirajući najprije same sebe, učeći iz iskustava drugih, ali i na sistemu vlastitih pokušaja i pogreške, bez očekivanja da se netko drugi pobrine za njihov opstanak, novi Zakon nije iznenadio niti zatekao nespremnima. Na žalost, uglavnom je, i gotovo uvijek, u svim sredinama, riječ o tek, nekolicini Udruga s čijim su radom i aktivnostima, građani i šira javnost, ionako upoznati, ali i Udruge koje su uvijek spremne podržati aktivnosti drugih predstavnika civilnog društva, pa i nebrojenim satima volonterskog rada, pokloniti vlastito vrijeme i znanje za opće dobro zajednice i društva.

Na žalost, nisu svi među nama takvi, čemu u prilog govori i to što se  na okruglom stolu „Delfina“ pojavilo njih tek nekoliko. Problem očito predstavlja i činjenica što određene Udruge, bez obzira na kom području djelovale, prostor civilnog, dakle građanskog i javnog, koriste  radi osobne promocije, čime, ne samo da iskrivljuju definiciju i esenciju civilnog sektora, nego i dugoročno koče svaki daljnji proces demokratizacije i pluralizacije društva, kojeg nema bez umrežavanja, međusektorske suradnje, ali i otvaranja prostora za dijalog i komunikaciju. Osim što će im pružiti priliku da se ojačaju, educiraju,steknu nove kompetencije, okušaju u pisanju i osmišljavanju projekata, nova pravila igre koja nameće novi Zakon o udrugama, a koja bi trebala biti ista za sve, dugoročno će omogućiti i transparentan rad svim organizacijama civilnog društva, ali i pružiti priliku svim građanima da u svakom trenutku imaju uvid u način na koji Udruge troše novac.

Sve to, dugoročno bi, zaključili su malobrojni sudionici okruglog stola, trebalo rezultirati i većom informiranošću javnosti o značaju Udruga, ali i snažnijem uključivanju u njihov rad, na prvom mjestu kroz volonterski pristup, što bi, u konačnici i organizacije civilnog društva trebalo motivirati da budu hrabrije, odvažnije, ali i spremnije preispitati vlastite manjkavosti, kao i vlastite vještine i znanja. Jer, samo je tako, pretpostavljajući, naravno, kako je i kvalitetnih i kreativnih projektnih ideja, moguće sadržajno obogatiti život svake sredine, stvoriti pretpostavke za ostanak i opstanak mladih ljudi, ali i kreirati istinsko građansko društvo.

Krajnji je čas, stoga, da se civilno društvo probudi,  ujedini i međusobno osnaži, shvaćajući aktualnih „5 do 12 „kao izazov: Jer, samo ćemo tako slijedeće godine, u isto ovo vrijeme, moći sa zadovoljstvom i ponosom širom otvoriti vrata svojih Udruga.I s dobrodošlicom pozdraviti civilno društvo među nama!