Izdvojen Glas - OCD ili „Stvaramo nova poznanstva“

Uz Međunarodni dan volonterstva, 5.prosinca

Volonterski posao nije plaćen zato jer je bezvrijedan, nego zato što je neprocijenjiv ili postani promjena kakvu želiš u svijetu

Pripadate li skupini predanih ljudi koji svijet mijenjaju na bolje, 5.prosinca je vaš dan.Dan koji se, istovremeno, u više od 100 svjetskih zemalja, naziva i „Danom dobrih ljudi“.

Jer, slavljenici su upravo to, dobri ljudi, ali i kako kaže jedna neslužbena definicija-pokretačka snaga humanosti i nositelji vrednota ljudskog potencijala.Jer, volonterizam je, dakle sve ono što istinski žive volonteri, jedina vrijednost koja na pravi, istinski način doprinosi izgradnji aktivne, odgovorne i humane zajednice, onakve čiji dio svi želimo biti.

I mada smo uvjereni kako je, u ovom obliku, riječ o relativno novijem konceptu, pojm volonterstva, kažu povjesničari, iznimno je star pojam. Naime, na osnovu pronađenih egipatskih zapisa, neki od oblika volontiranja, postojali su još 4 tisuće godina prije Krista. Pojam „volonter“ dolazi iz hebrejske riječi koja doslovno znaači „onaj koji želi dati“, i u to je vrijeme imala isključivo kvazireligijsko obilježje, temeljeno na altruizmu i žrtvovanju pojedinca. Tek je u bližoj povijesti u koncept volonterstva uveden jak element zajedništva. I mada su se okolnosti koje potiču i oblikuju volonterske aktivnosti promijenile, nekadašnji pojm ne razlikuje se puno od suvremenog, baš kao što se nije promijenio niti značaj volonterskog rada, kako za volontera, tako za osobu koja pomoć prima, ali i za društvo u cjelini.

U brojnim svjetskim zemljama čijem stilu života,vrijednostima i svjetonazoru često težimo (riječ je najčešće, tek o deklarativnoj težnji,jer istovremeno ne činimo ništa kako bi se u željenom smjeru pokrenuli., čast iznimkama), stoljetna kultura volontiranja odavno je praksa, ali i pomno izgrađen sustav nagrađivanja. Jer, oni koji svoje vrijeme, znanja i sposobnosti nesebično poklanjaju zajednici, zaslužuju nagradu. I bar jedan, samo svoj dan, Međunarodni dan volontera. Kape, značke, naljepnice s odrađenim brojem sati dobrovljnog rada-u tim se zemljama nose časno i s ponosom. Ipak, kako to uvijek biva, tu je i ona druga strana medalje, zemlje u kojima prevladava mišljenje kako je volonterstvo gubljenje vremena, koncept koji počiva na čistoj ludosti, jer riječ je o aktivnostima za koje niste plaćeni. Na sreću, ( ima valjda i ta, određenom broju Hrvata još uvijek sporna evolucija, nekakvih prednosti?), predrasude se polako, ali sigurno, zahvaljujući promociji plemenite ideje volonterizma i medijskim kampanjama, polako ali sigurno razbijaju. Jer, volonterski posao nije plaćen zato jer je bezvrijedan, nego zato što je neprocijenjiv!

 

Stoga je 5.prosinca, Međunarodni dan volontera jedinstvena prilika za osvješćivanje humanosti i altruizma, ali i prilika da razbijemo niz zabluda koje prate volonterski rad. Prije svega onu uobičajenu koja kaže kako je riječ o jednosmjernom procesu, onom u kojemu pojedinac daje nešto zajednici, bez da istovremeno od nje išta dobije natrag. Uz onu opće ljudsku kako je „dobro činiti dobro“, važno je prije svega osvijestiti i kako je volonterstvo osnovni izraz društvenih i ljudskih odnosa. Riječ je o ljudskoj potrebi za sudjelovanjem i osjećaju kako smo važni drugima. I mada ljudi volontiraju iz različitih razloga i pobuda, krajnji je cilj uvijek isti-volonterstvo doprinosi miru i razvoju, stvaranjem dobrobiti za ljude, ali i njihove zajednice.

I mada smo još uvijek poprilično daleko od zemalja spomenutih u uvodu, onih sa stoljetnom tradicijom volonterstva ( uzor svim svakako može biti Velika Britanija), dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit, bez postojanja uvjeta isplate novčane naknade ili potraživanja druge imovinske koristi ( tako naime, koncept volonterstva definira Zakon RH o volonterstvu), unatoč sve prisutnim zabludama, ovaj sjajan humani koncept, polako, ali sigurno i u našoj zemlji postaje sve prepoznatljivija vrijednost ( volonterske centre imaju čak dva grada u Slavoniji-onajj pionirski, osječki i nešto mlađi, ali sve aktivniji-slavonskobrodski).

 

O volonterstvu danas vrlo je teško govoriti bez razumijevanja značenj filantropije, poticaja na dobrotvornu akciju, koji podrazumijeva prije svega, aktivne pojedince i grupe koji u organiziranim i poticajnim okolnostima na različite načine promoviraju i unapređuju rad za opće dobro. I dok kao aktivni pojedinci još uvijek kasnimo, tu je, na sreću, sve veći broj organizacija civilnog društva, koje prepoznaju koncept, te su, želeći ga širiti, svakodnevno u potrazi za novim volonterima. Jer, valja znati kako je u zemljama visoko razvijenih demokracija, osim tradicije i kulture, volontiranje itekako značajan faktor na gotovo svim razinama življenja. Od svakodnevice do promoviranja društveno važnih pozitivnih promjena. Osim toga, rad volontera izuzetno je priznat i vrednovan, te je gotovo obavezna preporuka i za zapošljavanje. Iako društvo od volontera ima niz koristi i pojedinci koji volontiraju ovim procesom dobivaju iznimno puno. Razvijanje ili usavršavanje vještina, stjecanje samopouzdanja, osjećaj koristi, jačanje i širenje socijalnih krugova, mogućnost neformalnog obrazovanja-samo su neke od sjajnih prednosti volonterstva.

 

Osim toga, važno je imati na umu i kako je koncept volonterstva jedan od ključnih elemenata u strategiji cjeloživotnog učenja u Europskoj uniji, ali i koncept kojem u zemljama koje bi voljeli kopirati, podučava građanski odgoj i obrazovanje.Volontiranje je, prije svega, sjajan način socijalnog uključivanja i integracije, aktivnost i koncept koji doprinosi izgrađivanju kohezivnog društva stvaranjem veza temeljenih na povjerenju i solidarnosti, čime se dugoročno, stvara i značajan socijalni kapital. Volontiranje, osim toga, kreira i prostor u kojemu ljudi, bez obzira na nacionlanost, religiju, ekonomski status, dob ili stupanj obrazovanja, dijele slične vrijednosne stavove, ali i doprinose stavarnju pozitivnih promjena u društvu. A; upravo je to kapital koji je, za svako društvo,neprocjenjiv. Afirmiranjem volonterstva, ali i promocijom samozatajnih, uglavnom anonimnih ljudi velikog srca koji, volontirajući na dnevnoj bazi, i ne razmišljući o tome kao o volonterstvu, nego tek kao o načinu života, društvo dugoročno postavlja i trajan temelj prenošenju vrijednosti građanskog aktivizma, solidarnosti i humanosti, prepoznavajući volontere i njihovu ulogu neprocjenjivom u oblikovanju kohezivnog i stabilnog društvenog okruženja...

„MI čvrsto vjerujemo da su društveni odnosi svojstveni volontiranju ključni za dobrobit pojedinca i zajednice.Etos volonterstva je prožet vrijednostima koje uključuju solidarnost, uzajamnost, povjerenje,pripadnost i osnaživanje koje značajno doprinose i podizanju ukupne kvalitete života.Volonterstvo, osim toga, predstavlja i okosnicu mnogih nacionalnih i međunarodnih nevladinih organizacija, kao i drugih organizacija civilnog društva, te društvenih i poltičkih pokreta. Ono je prisutno u javnom sektoru, ali postaje i sve važnija osobina onog privatnog.“, piše u UN-ovom izvješću o stanju volonterstva tijekom 2011.godine, proglašene upravo godinom volonterstva. Zbog svega toga, volonterstvo je, na prvom mjestu energija srca, ali i jedinstven način na koji je moguće postatii promjena koju želimo u svijetu.