Izdvojeni Glas

Ima li zemlje za starce?

Ili koliko diskriminiramo pripadnike treće životne dobi?

 

Godine 2025. ukupan broj ljudi starijih od 65 godina bit će četiri puta veći u odnosu na 1955, .a njihov ukupni postotak udvostručen u odnosu na cjelokupno stanovništvo.

Procjene su to stručnjaka Unesca koji starenje, kao i sve druge brojne popratne procese koje  treća životna dob sa sobom nosi,  smatraju globalnim problemom, ali i izazovom. Jer, mada smo svjesni kako je riječ o životnoj fazi koju nikako ne možemo preskočiti ili zaobići, istovremeno starenje je još uvijek i stanje koje izaziva uglavnom negativne konotacije, dio životnog ciklusa opterećen nebrojenim stereotipima i predrasudama .Zbog toga smo, kao i zbog izrazito lošeg položaja najvećeg broja pripadnika populacije, dužni kao društvo, ali i kao pojedinci, izazovima starenja posvetiti punu pozornost. Osim toga, obzirom na činjenicu kako je u društvu, unatoč civilizacijskom i evolucijskom napretku, i dalje sve prisutan široko ukorijenjen spektar uglavnom negativnih stavova o starijoj životnoj dobi, morali bi pronaći način na koji to možemo promijeniti. Jesmo li društvo koje prepoznaje ili diskriminira pojedince treće životne dobi,  što je uopće starost i ima li zemlje za starce, promišljamo u nastavku.

 I dok su u Japanu uvažavani i poštovani do kraja života, zbog mudrosti, godina i iskustva, u nekim drugim kulturama sami, svjesno, znajući kako su teret, napuštaju zajednicu. I okrutnost s jedne, i empatija s druge strane, uglavnom su i još uvijek, na žalost, tek naslijeđe tradicije, a ne pitanje svijesti i općeg društvenog stava.  I mada živimo pod terorom mladosti i ljepote, sociolozi tvrde kako se evolucijski stupanj društva i svih njegovih pripadnika najbolje može isčitati iz odnosa pojedinca prema pripadnicima treće životne dobi, istog onog koji nam kao društvu, baš i ne služi na čast.. Jer, odnos je to prepun sterotipa i predrasuda, uglavnom temeljen na netočnim postavkama, istim onim koje sa znanošću baš i nemaju puno veze, odnos koji je, jedino edukacijom, ali i afirmacijom međugeneracijske solidarnosti, moguće promijeniti. Potrebno je prije svega osvijestiti korijene i razloge diskriminaciji, ali i jednom za svagda naučiti što su zapravo predrasude i stereotipi, kako nastaju, ali i kako utječu na naš život.Starosna diskriminacija je, tvrdi statistika, treća po učestalosti svih vrsta diskriminacija. Ona proizilazi, prije svega, iz ukorenjenih stereotipa i predrasuda o starosti i sustava društvene vrijednosti. O lošem položaju pripadnika treće životne dobi u našoj zemlji najzornije govore četiri ključna problema – ekonomsko iskorištavane, nedostupnost usluga u zajednici, dobna diskriminacija, te  nedostupnost informacija. Starije osobe često su žrtve prevara preko ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju te nerijetko ostaju bez imovine i prikladne skrbi. Istodobno, sustav ne pruža potporu članovima obitelji koji brinu o svojim starijima, često i bolesnima, zbog čega su  nerijetko prepušteni brizi nestručnih osoba. One pak, radeći na crno, ne podliježu nikakvom nadzoru ni kontroli, što nužno treba promijeniti, baš kao što je potrebno i mijenjanje uvriježenog stava kako je starost gotovo sinonim za nesposobnost.

O lošem položaju starijih osoba u Hrvatskoj govori i podatak kako se upravo oni, ali i članovi njihovih obitelji najčešće s brojnim prigovorima, obraćaju  Uredu pučke pravobraniteljice .Iako su zakonom zajamčene, u mnogim mjestima ne postoje usluge poput domova za starije, pomoći u kućim ili ako i postoje, starije osobe na njih nemaju pravo zbog ograničenog prihoda. Osobe starije životne dobi,  još uvijek radno sposobne, posebno su izložene diskriminaciji pri zapošljavanju, a česte su pritužbe i na diskriminaciju u zdravstvenoj zaštiti ili pristupu dobrima i uslugama. Problem predstavlja i neprimjereni javni govor, poput onoga u oglasu za umirovljenički dom: Naporni su vam djed i baka? Želite ih se riješiti, ali ne znate kako, kao i nedovoljno kvalitetan obiteljski zakon koji se uglavnom odnosi na sve ostale mlađe članove obitelji, a starije, na sve načine, zaobilazi, ne nudeći pri tom, pravne lijekove. Smatrajući, kako je u trenutku sve izraženije starosti populacije diljem planete, važno osigurati, ali i prilagoditi životnu sredinu potrebama i sposobnostima pripadnika treće životne dobi  Svjetska skupština UN-a odlučila je godine 1982. 1.listopada proglasiti Međunarodnim danom starijih osoba, posvećujući dan njihovim problemima. Obilježavanje 1.listopada prigoda je da se glasnije progovori o pravima.ljudi koji čine sve veći postotak stanovništva, ali i čiji su socijalni položaj i životne prilike, vrlo teški, nerijetko na samoj granici ljudskog dostojanstva. Želeći promijeniti dominantan stav globalne zajednice koj pripadnike starijih generacija najčešće smatra teretom društva, Ujedinjene su nacije donijele i skup načela o skrbi za starije ljude koji uključuju neovisnost, društveno sudjelovanje, skrb, samoispunjenje, te dostojanstvo. Sve su to načini na koji se dugoročno može smanjiti i diskriminacija starijih osoba koja osimbrojnih psiholoških i pravnih, ima i izvjesne etičke dimenzije, iako bi, u društvu u kojem se 90 posto stanovnika izjašnjavaju kao katolici  ,trebalo biti bespredmetno uopće razgovarati o bilo kom obliku diskriminacije. Jer, iz pozicije vjernika, svi bi, bez obzira na međusobne različitosti trebali biti isti.

 

 Da su stariji ljudi bogatstvo zajednice koja treba njihovo znanje i iskustvo, itekako su svjesna visoko razvijena, socijalno osjetljiva društva, ona u kojima je starost uistinu zlatno doba. Jer, briga o starijima, kao i koncept aktivnog starenja, ne bi trebali biti samo obaveza obitelji i šire zajednice. Riječ je o civilizacijskom dosegu, ali i pitanju ljudskosti.Osim toga, umirovljeničke godine bi za pripadnike treće životne dobi, trebale biti vrijeme podvlačenja računa, ali i vrijeme lagodnog uživanja, vrijeme za putovanja, ali i brojne druge male radosti za koje se nekada u mladosti nije imalo vremena.Tek tada možemo govoriti o aktivnom starenju, onom koje doprinosi dužem, zdravijem i ispunjenijem životu, onom čiji su preduvjeti, prije svega, vlastiti odnos prema životu, druženje, kontinuirano učenje, prevencija i adekvatna zdravstvena zaštita. Jer, mjeriti sposobnost pojedinca kalendarom ne samo da je apsurdno, već je i znantsveno neutemeljeno.

Sve prisutan globalni trend starenja stanovništva problem je o kojem već godinama aktivno promišljaju sociolozi, liječnici i ekonomisti, navodeći sve nas, da kao društva ali i pojedinci razmotrimo i vlastite stavove o starenju. Jer, unatoč sve prisutnim predrasudama, doba je to mudrosti ali i vrijeme izazova i novih uloga do nedavno aktivnih članova zajednice. Smatrajući ih nesposobnima, šaljemo im poruku kako su društvu nepotrebni, zbog čega je prije svega neophodno poticati  međugeneracijsku solidarnost, osnažujući tako pripadnike treće životne dobi na širenje vlastitih socijalnih mreža, ali i aktivnije uključivanje u život zajednice. Tu su još iznimno važni edukacija, neposredan kontak  sa starijim osobama, ali i bolja i kvalitetnija medijska prezentacija starosti i starenja. Samo je tako moguće dokinuti predrasude, ali i stati na kraj diskirminaciji.

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik