Izdvojeni Glas

Jesmo li taoci i žrtve roza-plave kulture?

Kako u odgoju izbjeći rodne stereotipe?

 

I dok se zahvaljujući činjenici kako je ravnopravnost najviša Ustavna kategorija volimo nazivati društvom jednakih. Istovremeno , društveno duboko ukorijrenjenim rodnim ulogama, dokazujemo suprotno. Unatoč promjenama koje su se odigrale proteklih desetljeća i dalje su na snazi brojna nepisana pravila prihvatljivog ponašanja za žene i muškarce, kojima djevojčice i dječake učimo od najranije dobi. 
Rodni stereotipi oblikuju naše ponašanje prema djeci različitog spola na način da ih, svjesno ili nesvjesno, usmjeravamo ka konformiranju s postojećim normama. Implicitne i eksplicitne poruke koje primaju mogu imati dalekosežan utjecaj na njihov razvoj. Kao roditelji, a i kao stručnjaci, djevojčicama i dječacima uglavnom pristupamo na različite načine – čak i kad smo uvjereni da to ne činimo, pa i onda kad to nipošto ne želimo činiti. Izražene ženske uloge, ali i seksizmi u jeziku, književnosti, glazbi koju slušamo, a koje, potom, perpetuiraju i mediji-tako od prilike, u ovom trenutku, izgleda naš odnos prema kategoriji ravnopravnosti među spolovima. Usvajanje obrazaca kulture u djetinjstvu odvija se na brojne načine – dječje knjige i slikovnice, igračke i crtići moćno su sredstvo održavanja postojećih stereotipa. Iako knjige imaju vrlo važnu ulogu u dječjem razvoju, mnoge od njih kriju nevidljive zamke koje pridonose usvajanju rodnih uloga, poput recimo bajki koje doslovno vrve rodnim stereotipima. Uvijek je tu neka sirota, krhka i pokorna princeza koju spašava princ na bijelom konju-snažan, mudar , pametan i sposoban. Tu su, zatim igračke za dječake, pa one za djevočice koje muškarcima i ženama u nastajanju šalju, itekako snažne poruke, ali i podsvjesno razvijaju roza-plavu perspektivu, perpetuirajući, svjesno, ali i nesvjesno, takozvani rodni konzervativizam.. Kultura koja dijeli svijet na plavi i ružičasti duboko je ukorijenjenim u našem društvu, i unatoč promjenama koje su se u ovom podneblju odigrale proteklih desetljeća, i dalje postoje nepisana pravila prihvatljiva ponašanja za žene i muškarce, ona koja djevojčice i dječaci usvajaju odmalena. Sve čime su okruženi odašilje uvriježeno viđenje muško-ženskih odnosa. NA sreću, koliko god bili prisutni , ali i koliko ih god sve oko nas nametalo, postoje modeli odgoja u kojima je, itekako moguće izbjeći zamke roza-plave kuture i odgojiti djecu koja će biti svejesna koncepta ravnopravnosti među spolovima. OSIM toga, želimo li odgojizi dijete osdlobođeno rodnih uloga važno je sustavno dodijlejivvati im uloge različite od stereotipa. Neka, primjerice, strašnog lava glumi djevojčica, a uplašenog patuljka dječak,  pričati priče koje prikazuju junake u nestereotipnim ulogama. Reagirati na komentare koji sadrže stereotipe, poput: Ružičasto je za djevojčice, dečki su zločesti, hrabri, ona voli muške igračke, prava curica, voli se uljepšavati, ili premekan je za dečka, čitaju knjige u kojima su likovi prikazani kao osobe sa svojim osobitim karakteristikama, bez obzira na spol, knjige gdje ženski likovi nisu uvijek slabiji i krhkiji od muških. Jer, djeca koju sada odgajamo,  jednog će dana, i prije no što to mislimo, i sami postati roditelji koji educiraju.I koliko god se situacija činila poražavajaućom, Anamarija jee opitmist i smatra kako je sve više mladih djevojaka, pa i djevojčica svjesno svojih snaga, ali i činjenice da imaju pravo na sve, baš kao i dječaci. Potrebno je jedino i dalje educirati. I nikada ne prestati

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik