Izdvojeni Glas

Koliko znamo o...

27 07 2015 294

Koliko nas je, zapravo, svjesno istinskih razlika između djece s posebnim potrebama i djece s teškoćama u razvoju?

Pravu istinu i distinkciju razumiju, vjerojatno, samo roditelji, obitelj, stručnjaci-pedagozi i svi oni koji svakodnevno rade za i s djecom. Za sve ostale, dijete s posebnim potrebama, uglavnom, je „drugačije dijete“ , ono, kojeg po savjetu nekolicine ( na sreću, ne svih)roditelja uvjetno rečeno „normalna djeca“ trebaju izbjegavati ili se s njima družiti isključivo i jedino „pod strogim nadzorom“. Jer, tko zna šta ti takvo dijete može napraviti?“ –nerijetki su komentari pristiglu iz usta odraslih.  Koliko zapravo znamo ili želimo znati o toj i takvoj djeci, njihovim potrebama i mjestu u društvu? Ili trebamo informacije samo iz straha za vlastito dijete i njegovu sigurnost. A, možda nas, upravo, neznanje i nezainteresiranost, svijesno ili nesvjesno, čini osobama koje vlastite neutemeljene osude i predrasude, prenose na svoju djecu, učeči ih i odgajajući u uvjerenju kako su „oni drugi“ drugačiji. Ustvari, velika je razlika između djece s posebnim potrebama i djece s teškoćama u razvoju. Prema humanističkoj – razvojnoj koncepciji svako dijete ima svoja prava, a kroz odgoj treba maksimalno razvijati njihove individualne mogućnosti i samopoštovanje. Potpuno isto vrijedi i za djecu s posebnim potrebama, ali i za djecu s teškoćama u razvoju. Posebne potrebe djeteta su privremene ili trajne veće neravnoteže , zaostajanja ili ubrzanja u pojedinim aspektima razvoja , ili razvoja u cjelini koja se kod djece različito izražavaju. Tako s medicinskog stajališta postoje tri vrste posebnih potreba.Potencijalne posebne potrebe , može imati dijete koje je tijekom trudnoće ili poroda ili nakon poroda bilo izloženo određenim rizičnim faktorima, koje je bilo ili je još uvijek izloženo određenim nepovoljnim uvjetima poput odrastanja u nepotpunoj obitelji, bolesti ili slično, ali i ili dijete kod kojeg neki aspekti razvoja značajnije odstupaju od ostalih , odnosno koje se , po nečemu, razlikuje od ostale djece. Primjer je sporiji je motorički razvoj ili pak izrazito živahno dijete. Prolazne posebne potrebe  može imati dijete zbog razvojnog nesklada između potreba i mogućnosti u pojedinim životnim fazama , ili dijete koje je bilo izloženo stresnim životnim situacijama .Trajne posebne potreba, pak, može imati dijete kod kojeg neke određene  potrebe nisu na vrijeme uočene ili pravilno tretirane , dijete odgajano bez roditeljske brige , darovito dijete, dijete s teškoćama u razvoju.Teškoće u razvoju su urođena ili stečena stanja tijela odnosno organizma koja prema svojoj prirodi zahtijevaju i posebno stručan pristup kako bi se djetetu omogućio daljnji razvoj sačuvanih sposobnosti, te što kvalitetniji život.Dakle izjednačavanje“ djece s posebnim potrebama „ i „djece s teškoćama u razvoju , u svakom je smislu pogrešno, jer nisu sve posebne potrebe djece uzrokovane teškoćama u razvoju.Prema Državom predškolskom standardu predškolskog odgoja i obrazovanja u djecu s teškoćama u razvoju  ubrajaju se : djeca oštećenog sluha ili vida , djeca s poremećajem govorno- glasovne komunikacije, djeca sa promjenama u ličnosti uvjetovana organskim čimbenicima ili psihozom, djeca sa poremećajem u ponašanju, djeca sa motoričkim oštećenjima , djeca sa smanjenim intelektalnim sposobnostima (djeca sa mentalnom retardacijiom), djeca sa autizmom, djeca sa višestrukim teškoćama u razvoju, zdravstvene teškoće i neurološka oštečenja (dijabetes,astma, bolesti srca, alergije, epilepsija i slično).iako suvremena medicina dosta problema može uočiti na vrijeme, ali i prije vremena, nemaju sva djeca tu sreću da se problem uoči na vrijeme, a potom i adekvatno liječi. Međutim,vrlo često  prvi problemi budu uočeni  tek u dječijem vrtiću, zahvaljujući stručnom pristupu pedagoga ili odgojitelja , koji će, potom,  nakon razgovora s roditeljima i psihologom, nastaviti promatrati dijete u odgojnoj skupini.Posebno je važno izbjeći prerano etiketiranje djeteta s posebnim potrebama, te uočiti i poticati njegove dobre osobine i sposobnosti. Upravo kroz njih treba graditi i cjelokupnu pozitivnu sliku djeteta o samome sebi, kao i odnosu okoline prema njemu, s ciljem što uspješnije integracije u društvo. Stručno medicinsko objašnjenje kakvo nude medicinski lekiskoni kaže ovako: „Niti jedno dijete s posebnim potrebama nije“krivo“ za stanje u kojem se nalazi, niti je „krivo“ za probleme koji nastaju kao posljedica njegovih poteškoća, ili se jednostavno „razlikuje“ od ostale djece. Na žalost, okolina je  ta koja je uvijek spremna lijepiti etikete, prije nego li takvom djetetu uopće pruži priliku za sretnim djetinstvom.Pozitivne situacije s kojima bi, svakako, valjalo što prije upoznati djecu s teškoćama svakako su socijalne interakcije, druženja s vršnjacima koji im mogu biti uzori, uz koje mogu razviti  samopoštovanje, stvoriti pozitivnu sliku o sebi kroz složenije društvene odnose i aktivnosti, modele komunikacije i samokontrole.Tako će i i roditelji biti zadovoljniji, , znajući da i njihovo dijete ima jednake mogućnosti za razvoj i napredovanje kao i sva ostala djeca. Želimo li shvatiti, naučiti ili jednostavno pomoći, moramo moći i bolje razumijeti problematiku teškoća u razvoju, razviti  osjetljivost za potrebe drugih , ali i osvijestiti važnost pomaganja i uvažavanja različitih od sebe. Osobe i djeca s poteškoćama u razvoju ili posebnim potrebama ne trebaju naše sažaljenje, prijekor ili osudu. Oni, zapravo, jedino trebaju našu pažnju , ljubav i naše bezgranično strpljenje.Dakle , dragi roditelji! Druženje djece s posebnim poteškoćama i s teškoćama u razvoju zajedno s  djecom bez posebnih potreba ili teškoća u razvoju, činit će dobro i jednima i drugima.Jer, djeca su djeca , nesvjesna međusobnih razlika, bez formiranih predrasuda. Pomozimo im, stoga, svima, edukacijom, vlastitim dobrim savjetom i primjerom  i srušimo  predrasude o drugačijoj djeci, djeci „sa etiketom“ . Pružimo im ruku dobrote i ljubavi , provedimo ih kroz djetinjstvo sa osmjehom i veseljem , jer dječji  smijeh , vedrina i razigranost nemaju zapreka, niti fizičkih, niti jezičnih. Nsastojmo ne biti oni koji takve barijere grade i ne dozvolimo svojoj djeci da se o njih, kroz život spotiču. Pružimo im pozitivan primjer i uživajmo u njihovom djetinjstvu!

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik

Openradio banner