POSLOVATI U NOVONORMALNOM - OPG u pandemijsko vrijeme

Prošla godina je unijela mnoge promjene u svakodnevni način naših života. Trebalo je uložiti mnogo truda kako bismo se prilagodili novim okolnostima koje je sa sobom donijela pandemija Corona virusa. Pored najtežeg, udara na zdravlje, donijela je udar i na financijsku stabilnost i sigurnost mnogih obitelji. Ipak, najviše je utjecala na poljoprivrednike, poduzetnike i sve one koji rade u privatnom sektoru.

U OPG „Zidarić“ poljoprivredom se bave već petnaest godina. U plastenicima najčešće uzgajaju sezonsko povrće: salatu, krumpir, špinat, krastavce, rajčicu, domaću papriku, i od toga žive.

„Poljoprivreda je djelatnost koja mi donosi prihod u kuću. Drugih izvora prihoda nemamo.“

Svoje proizvode plasiraju, uglavnom, na tržnicama širom Slavonije sve dane osim utorka, no pojavom virusa posao je znatno stagnirao.

„Prije Corone se sve odlično prodavalo. Bilo je više ljudi. Sada se taj broj u velikoj mjeri smanjio. Prvi udar Corone je bio težak, tržnice nisu radile 3-4 mjeseca, nismo mogli plasirati nijedan poljoprivredni proizvod i dosta robe nam je propalo. Morali smo se snalaziti i prodavati za veoma malu cijenu da bar nešto unovčimo. Za malog poljoprivrednika to je veliki izdatak. Poljoprivrednici su najviše strepili od toga hoće li svoju robu moći iznesti na prodaju. Drugi val je bio nešto blaži, jer su tržnice radile, pa smo mogli da odemo i prodajemo uz mjere zaštite i maske. Svi smo se bojali za svoju zdravstvenu sigurnost, te smo se strogo pridržavali propisanih mjera, jer je zaštita na prvom mjestu. Tada mjesec dana nismo prodavali na tržnici, jer smo strahovali za sebe i uposlenike. Sada je, već, drugačije. Ljudima je dosta svega, tako da dobar dio kupaca ne obraća pažnju na Coronu i rijetko tko nosi masku.“

“Corona se osjeća u svakom smislu, pogotovo u financijskom, jer jedna subota može da bude dobra, druga vrlo loša. Tu mediji igraju veliku ulogu, strah se uvukao u ljude. Većina gleda televiziju i upravlja se prema vijestima koje se plasiraju u medijima. Seljak mora od nečega da živi. U Coroni je poljoprivrednik mali i njemu je najteže, jer nema gdje da plasira svoje organske proizvode. Velikim poljoprivrednicima je mnogo lakše, pošto imaju razrađen sistem. Kaže da je primjetna i promjena potražnje proizvoda u odnosu na prije i za vrijeme Corone.

„Velika je potražnja za mladim bijelim i crvenim lukom, salatom, ciklom, špinatom i medom. Vjerovatno je uzrok tome potreba za vitaminima i preventivom, kao i jačanje organizma u borbi protiv bolesti prirodnim putem.“

U ovim vremenima je teško doći do radne snage to više što masu mladih odlazi iz države a i interes za rad u povrtlarstvu nije na nekom zavidnom nivou. Bez obzira što se radi u uvjetima plasteničke proizvodnje, ne žele mladi previše fizičkog rada a u proizvodnji povrtlarskih kultura, pogotovo u proizvodnji organske hrane se pribjegava ručnoj obradi.

U svom poslu kontaktiram sa kolegama u proizvodnji povrtlarskih kultura i u drugim zemljama članicama EU, najviše sa kolegama iz Slovenije, Italije i Mađarske. Razmjenjujemo iskustva u proizvodnji ali svakako i govorimo i o uvjetima za proizvodnju kako u zakonodavnom smislu tako i u smislu plasmana roba na tržište van svoje države. Dalo bi se zaključiti da smo u lošijem položaju uspoređujući trendove u susjednim državama i da su oni u boljem položaju glede proizvodnje i plasmana svoje robe, nego što je u nas. Jednostavniji im je pristup mjerama i EU sufinanciranja nego je to ovdje. Ne trebaju posrednike kao što je to slučaj ovdje. Jednostavno ako si proizvođač hrane imaš prioritet prilikom subvencioniranja a postoje i službe koje rješavaju administratorske zavrzlame umjesto tebe.

Bojim se da ćemo, ako se ovdje nastavi kao i do sad brzo svi doći u situaciju da ćemo odlučiti pronaći drugo mjesto pod suncem. Iz ovog pandemijskog vremena je dobro jedino to što se pokazalo da smo sposobni pokrenuti proizvodnju hrane za samodostatnost, te što je domaći proizvod napokon došao na svoje mjesto. Nadam se da poslije ovih kriznih vre,ena nećemo, svi skupa zaboraviti što nam znači selo i kapaciteti koje ova zemlja još uvijek ima.